Bijeljina je grad koji se u poslijeratnom periodu značajno izmjenio, a najveće promjene vidljive su upravo u samom centru.

Ubrzana poslijeratna izgradnja suštinski je promijenila izgled Bijeljine, pogotovo gradskog jezgra.

Vrijeme nije poštedjelo ni Karađorđevu, nekadašnju Titovu ulicu, ranije Vilmaštrase, koja od zgrade opštine i Muzeja Semberije vodi do Sokolskog doma.

Osim ova tri objekta, u istoj ulici nekada su bile i sinagoga, prva srednja trgovačka škola, najstarije banke, hotel.

Viši kustos pedagog Muzeja Semberije Mila Stanojević kaže da je ova ulica uvijek imala ogroman značaj za Bijeljince.

– Ona je jedna od glavnih ulica s najljepšim i najstarijim objektima. Kad god radimo bilo kakvu izložbu o zanatima, starim građevinama, Slovacima, Nijemcima i drugim doseljenicima, koristimo se istorijskom građom koja govori upravo o ovoj ulici. Imamo sačuvane razglednice koje pokazuju kako je ova ulica izgledala. Ova ulica je “srce” grada – kaže Stanojevićeva.

Ona podsjeća da se od svih tih objekata najviše pominje hotel “Drina”, koji je bio srce duhovnog i kulturnog života grada, a koji je porušen 1971. godine i na čijem mjestu je izgrađena autobuska stanica.

– Tu su, naravno, i zgrada muzeja u kojoj je bio konak, ali i drugi važni objekti za funkcionisanje tadašnje Bijeljine – kaže Stanojevićeva.

Cjelokupan upravni, finansijski i kulturni život Bijeljine odvijao se upravo u ovoj ulici.

I prvim urbanističkim planom, koji je usvojen 1957, potvrđena je kao jedna od glavnih ulica u gradu. U jednom dijelu ulice ranije su uglavom bile kuće bogatog gradskog stanovništva, izgrađene u skladnom nizu.
Građevinsku ekspanziju preživjeće tek nekoliko objekata.

Prostorni planer Direkcije za izgradnju grada Stevan Čukić kaže da će sadašnji izgled zadržati samo dva objekta u Karađorđevoj, sa prizemljem i jednim, odnosno dva sprata, koji se mogu nadograditi.

Osim Sokolskog doma, za koji je urađen projekat rekonstrukcije u autentičnom stilu, u Karađorđevoj ulici nema objekata spomeničke vrijednosti, pojašnjava Čukić.

– Valorizacijom Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog nasljeđa, koja je urađena 2002, ova ulica sa objektima važne arhitektonske vrijednosti svrstana je u ulice od ambijentalne vrijednosti. Od tada do danas taj ambijent je prilično narušen. Vlasnici starih objekata ne mogu ili ne žele da održavaju krovove i fasade, pa je zub vremena uništio mnogo toga – kaže Čukić.

Aktuelnom građevinskom regulativom dozvoljena je gradnja petorospratnih stambeno-poslovnih objekata na obje strane Karađorđeve ulice.

Pripreme već počele
Ambijentalnu cjelinu jedne od posljednjih prepoznatljivih gradskih ulica urbanisti nisu uspjeli sačuvati.

Preporučuju da zgrade koje se ovdje budu gradile dobiju fasade sa ponavljajućim tradicionalnim elementima, ali to ne znači da neki od novih objekata neće imati potpuno futuristički izgled, jer to ipak zavisi od volje investitora.

Izvjesno je da će nove zgrade brzo biti izgrađene, jer su pripreme na nekim lokacijama već počele.