Božica Živković Rajilić, predsednica Udruženja žrtava rata RS, takođe je bila jedna od onih koji su napustili preksinoćnu projekciju „Koride“. Naglašava da je pomenuti dokumentarac zlonamjeran film i velika antisrpska propaganda umotana na perfidan način.

- Vidović je film radio na osnovu para koje je dobio u Austriji i samim tim on očigledno ima svoju namjenu. Autor je perfidno, lukavo i lopovski Srbe prikazao na najgori mogući način. Prije svega, trebalo je da se govori o koridi koja je jedan od običaja koji se održava na području BiH. Ne održava se korida kod Bošnjaka i Hrvata, jer oni to nemaju. Korida je, prema opisu Petra Kočića, nastala kao otpor srpskog naroda Osmanskom carstvu na Grmeču i kasnije na Manjači Austrougarskoj. Međutim, to što su Srbi radili u filmu je prikazano kao bosanski identitet. Šta je to bosanski identitet kada ja nisam Bosanka!? Takođe, korida se organizuje u blizini srpske crkve ili manastira, u okviru krsne slave i zbora gdje je narodno veselje, pa se igra, pjeva, baca kamen s ramena i bore se bikovi – objašnjava Živković Rajilić.

Tradicija i zarada

Sve navedeno, ističe ona, predstavljeno je u „Koridi“ kao bosanski identitet, iako je činjenica da „mnogi u 21. vijeku u koridi vide zaradu, pa postoje uzgajivači bikova koji su i Hrvati i muslimani, ali to nije njihova tradicija, već posao“ - onaj čiji bik pobjedi dobija i do 3.000 evra na koridi.

- Tako je i Stipe B. iz Viteza, uzgajivač bikova, u filmu prikazan kao predstavnik hrvatskog naroda, koji priča da je korida njihova tradicija. Od toga vam se kosa diže na glavi. Čak je i ojkača predstavljena kao dio njihove tradicije. Kada ste mogli čuti da se ojkača pjeva u Tuzli, Sarajevu i Mostaru!? Ojkača se pjeva na Grmeču, Manjači i u Drvaru i ona je oduvijek srpska – rekla je Živković Rajilić.

Srpski uzgajivači bikova su u filmu, priča ona, predstavljeni kao najveći primitivci.

- Nametnut je bosanski identitet za sva tri navedena naroda. Ja koja sam rođena ovde i poznajem svaki kamen, svaku čuku, svaki pogled i naglasak, koja sam srpska žrtva i od istih tih stradala i bila u zatvoru 322 dana, ježim se od toga kako su u filmu prikazani Srbi. Našli su čovjeka koji je krezav, pa kada izgovara riječi šušti, prljav je i flekav. Nakon toga u kadru stoje tri Srbina sa nekakvim kapama kao „međedi iz šume“ koji govore: „E, ovo je borba bikova – čovjek na čovjeka, a bik na bika“. Tako nas upoređuju i prikazuju. Takođe, u jednom kadru njih trojica imaju sjekiru i brutalno, naživo sijeku krmaču. Vrlo dobro znamo da niko to ne radi tako. Postoji pišolj za uspavljivanje. To vam dovoljno govori kako smo mi kao narod tu predstavljeni – ističe Živković Rajilić.

Drugačiji pristup

Hrvati su, sa druge strane, dodaje ona, prikazani totalno drugačije.

- Kada govore o hrvatskim uzgajivačima prikazjuju dobru, čistu i urednu kuću, skup automobil, ženu sa nalakiranim noktima. Kada su kadrovi vezani za muslimane onda je prikazana džamija, kako klanjaju i slično. Količina mržnje autora filma, koji je nažalost Srbin, toliko je velika da na kraju nije ni primjetio izjavu hodže u filmu: „Ne damo mi koridu na Grmeču, jer su nas u Drugom svjetskom ratu ubijali partizani, a u ovom ratu četnici“. Molim vas lijepo, ko su partizani – antifašisti. Koga su ubijali – fašiste. Ko su fašisti – muslimani i Hrvati, tačnije oni koji su bili u ustašama. I to hodža govori. Sam kaže ko su oni bili. A i u poslednjem ratu su bili razvaljivači BiH i Jugoslavije. Ovaj film ko bude gledao sa strane vidjeće skup balkanskih budala koje skaču oko bikova. To je strašno – navela je Živković Rajilić.

Vidović je nakon projekcije izjavio da dokumentarac ne predstavlja antisrpsku propagandu već probleme oko održavanja Grmečke koride. Za publiku koja je napustila projekciju rekao je da je „sve stvar ukusa i da ima i onih kojima se film sviđa“, ali se i složio s tim da u filmu ima kontroverznih izjava.

On je naveo da je film finansiralo Ministarstvo kulture Austrije.

Dijete „bosanskih gastarbajtera“

Siniša Vidović je rođen u Rijeci 1979. godine. Vidović je ranije u izjavi za „Politiku“ za sebe rekao da je dijete „bosanskih gastarbajtera“, koji su se po izbijanju rata u BiH odselili u Austriju.

Završio je filmsku i video režiju na univerzitetu u Lincu.