"Prijave radnika najčešće su se odnosile na uskraćivanje prava na godišnji odmor, otkaz ugovora o radu, pravo na otpremninu i slično", ističu iz Inspektorata RS.

Kako dodaju, kada govorimo generalno o mobingu, diskriminaciji i uznemiravanju na radu, mora se ukazati na zakonska ovlaštenja inspektora, odnosno granice njegovih nadležnosti. 

Pojašnjavaju da je Zakonom o zaštiti od uznemiravanja na radu propisano da radnik koji smatra da je izložen uznemiravanju na radu ima pravo da podnese zahtjev za zaštitu od uznemiravanja na radu kod poslodavca u roku od 30 dana od dana kada je posljednji put izvršeno uznemiravanje. 

"Poslodavac je dužan da po saznanju da je izvršena radnja uznemiravanja na radu pokrene postupak utvrđivanja odgovornosti za povredu radne discipline i da u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka, sprovede postupak zaštite od uznemiravanja na radu", naglašavaju iz Inspektorata za portal InfoBijeljina.

Postupak za zaštitu od uznemiravanja na radu kod poslodavca smatra se okončanim zaključivanjem sporazuma u pisanoj formi između strana u sporu. Ako strane u postupku kod poslodavca ne zaključe sporazum o predmetu spora, poslodavac donosi rješenje o obustavljanju postupka.

"Radnik koji smatra da je pretrpio uznemiravanje na radu može da podnese prijedlog za mirno rješavanje spora Agenciji za mirno rješavanje radnih sporova ili da podigne tužbu za zaštitu od uznemiravanja na radu, ukoliko se postupak kod poslodavca obustavi bez zaključenog sporazuma. Pravo na podnošenje prijedloga za mirno rješavanje spora, odnosno podizanje tužbe uslovljeno je prethodnim obraćanjem radnika poslodavcu zahtjevom za zaštitu od uznemiravanja na radu", kažu u Inspektoratu.

Izuzetno, kada je uznemiravanje počinio preduzetnik kod kojeg je radnik zaposlen, odnosno odgovorno lice kod poslodavca, pravo na podnošenje prijedloga za mirno rješavanje spora, odnosno podizanje tužbe nije uslovljeno prethodnim obraćanjem radnika poslodavcu zahtjevom za zaštitu od uznemiravanja na radu.

U postupku zaštite od uznemiravanja na radu, ukoliko radnik učini vjerovatnim da je bio izložen uznemiravanju na radu, teret dokazivanja da nije bilo uznemiravanja na radu je na poslodavcu.

U postupku pred nadležnim sudom radnik koji smatra da je izložen uznemiravanju na radu može u tužbenom zahtjevu da traži: utvrđivanje da je pretrpio uznemiravanje na radu, zabranu vršenja radnji koje predstavljaju uznemiravanje na radu, zabranu daljeg vršenja radnji uznemiravanja, odnosno ponavljanja radnji koje predstavljaju uznemiravanje na radu, izvršenje radnje radi uklanjanja posljedica uznemiravanja na radu, naknadu materijalne, odnosno nematerijalne štete.

Kako dodaju iz Inspektorata, postupak dokazivanja i utvrđivanja da je došlo do uznemiravanja na radu, te naknada štete po tom osnovu ostvaruje se pred nadležnim sudom. Inspektor rada ne može dati takve kvalifikacije, ali u postupku inspekcijske kontrole može utvrditi da li je poslodavac omogućio radniku zaštitu njegovih prava na način propisan Zakonom o zaštiti od uznemiravanja na rad. 

Inspektor, ističu, može utvrditi da li je poslodavac omogućio radniku podnošenje zahtjeva za zaštitu od uznemiravanja, da li je u slučaju nepostizanja sporazuma poslodavac donio rješenje o obustavljanju postupka, a kako bi radnik na osnovu istog mogao dalje tražiti svoja prava pred Agencijom ili nadležnim sudom. 

"U slučaju zaključivanja sporazuma u pisanoj formi između strana u sporu kod poslodavca, sporazum sadrži mjere koje su usmjerene na prestanak ponašanja koje predstavlja uznemiravanje na radu i sprečavanje daljeg uznemiravanja, te i u tom segmentu inspektor može utvrditi da li se sprovode mjere iz sporazuma", ističu iz Inspektorata RS za portal InfoBijeljina.