Tim riječima svakodnevnu borbu sa koronom opisuju spremačice u “kovid” bolnicama, heroji sa prve linije fronta o kojima se nepravedno govori veoma malo. Uz ljekare, medicinske sestre i tehničare, u borbu protiv virusa korona u martu krenulo je i nemedicinsko osoblje. O obaveznom pranju ruku, higijeni prostorija, sredstvima za dezinfekciju nikada se nije pričalo više. Provodeći sate u zaštitnim skafanderima, lica smeružanog od topline pod maskama, svakodnevno svjedoče najvećim bitkama koje se odvijaju daleko od očiju javnosti, na infektivnim klinikama.

U Bolnici “Sveti vračevi” u Bijeljini oči u oči sa smrtonosnim virusom poglede razmjenjuje Biljana Simić koja kaže da je posao psihički veoma težak, a zaštitna oprema teret koji je neizbježan.

"Pretoplo je i ponekada neizdrživo. Najteže je kada u bolesničkoj postelji gledate nekoga koga poznajete. Hrabrimo ih svi od ljekara do nas spremačica. Taman kada se ponadate da će pacijent biti dobro i da je na korak do ozdravljenja, bolest je toliko nepredvidiva, stanje se pogorša i njega više nema. Najteže mi je bilo kada sam na odjelu vidjela komšiju, preplakala sam taj dan. Ali moram nastaviti dalje zbog svih ostalih pacijenata koji dolaze, moramo pomoći svi koliko znamo i možemo", istakla je Biljana. Svjesna da je svakodnevno na izvoru zaraze, susrete sa porodicom i prijateljima izbjegava.

"Ta toplina i zagrljaji najbližih najviše nedostaju u ovoj borbi koja će nadam se uskoro završiti jer svi smo na izmaku snage", dodala je Biljana.

Izbjegavanje teže od straha

Biljana Simić je ispričala da joj je od straha da bi se mogla zaraziti još teže padalo to što su na početku mnogi zazirali od nje i njenih kolega baš zbog toga jer rade u bolnici.

"Ljudi su se plašili, to je razumljivo, ali je teško kada znate da vas izbjegavaju jer radite na “kovid” odjeljenju", rekla je Simićeva.