Hariton je živio u Ikoniji i još kao ugledan građanin otvoreno je ispovijedao hrišćansku vjeru. U vrijeme progona hrišćana za vladavine cara Avrelijana izveden je pred sud, gdje je od njega traženo da se odrekne svoje vjere i pokloni idolima.

Svetitelj je to odbio, ostajući dosledan hrišćanstvu uprkos posljedicama koje su uslijedile.

Zbog svog stava bio je izložen teškom mučenju, a njegovo tijelo, prema crkvenom predanju, bilo je prekriveno ranama. Poslije smrti cara Avrelijana oslobođen je zatočeništva, nakon čega je krenuo prema Jerusalimu, piše Žena Blic.

Razbojnici su ga zarobili, a onda se dogodio preokret

Na putovanju su Haritona zarobili razbojnici, ali je uspio da se izbavi. Nakon toga nije želio da se vrati dotadašnjem životu, već se povukao u Faransku pustinju.

Tu je osnovao monašku zajednicu i okupio monahe, kojima je ostavio pravila života. Željeći da izbjegne slavu i pohvale ljudi, kasnije se povukao u drugu pustinju u blizini Jerihona.

Vremenom je tamo nastala još jedna monaška zajednica, a Hariton je potom osnovao i treću – Sukijsku, poznatu kao Stara Lavra.

Preminuo je u dubokoj starosti, a njegove mošti ostale su u njegovoj prvoj monaškoj zajednici. Prepodobnom Haritonu pripisuje se i sastavljanje čina monaškog postriženja.

Vjerovanje koje se vezuje za današnji praznik

Prepodobni Hariton posebno se pamti kao čovjek koji nije odustao od vjere čak ni tokom najtežih muka.

U narodu se za današnji praznik vezuje i vjerovanje povezano sa iscjeljenjem rana, upravo zbog stradanja koje je svetitelj pretrpio. Vjernici se na ovaj dan podsjećaju na značaj istrajnosti, vjere i duhovne snage.

Poruka praznika jeste da čovjek ni pred velikim iskušenjima ne treba lako da odustane od svojih uvjerenja, već da sačuva vjeru i nadu.