Dok neki ljudi ne mogu da odu na spavanje bez televizora, noćne lampe ili makar malo svjetla iz hodnika, drugi žele potpuno suprotnu stvar, apsolutni mrak.

Spuštene roletne, ugašeni uređaji i nijedan izvor svjetlosti. Tek tada mogu da se opuste i zaspe.

Na prvi pogled djeluje kao obična navika, ali psiholozi smatraju da ona može da otkrije jednu veoma zanimljivu osobinu ličnosti.

Imate razvijenu unutrašnju stabilnost

Prema psihološkim tumačenjima, ljudi koji najradije spavaju u potpunom mraku često imaju izražen osjećaj unutrašnje stabilnosti. To je njihov najveći dar. Drugim riječima, ne oslanjaju se previše na spoljašnje okolnosti kako bi se osjećali sigurno i smireno.

NJima nije potrebna dodatna „pozadinska podrška“ u vidu upaljenog svjetla, televizora ili drugih izvora koji stvaraju osjećaj prisustva. Kada legnu da spavaju, dovoljno im je da budu sami sa svojim mislima.

Upravo zato mnoge iznenađuje ova osobina. LJudi koji vole potpuni mrak često djeluju tiho i nenametljivo, ali iznutra poseduju veliku mentalnu snagu.

Ne plaše se tišine

Mnogi ljudi nesvjesno traže buku ili svjetlost kako bi izbjegli osjećaj samoće. Oni koji uživaju u potpunom mraku uglavnom nemaju taj problem.

Naprotiv, tišina im prija. Ona im omogućava da se odmore od svakodnevnog stresa, obaveza i neprestanog priliva informacija.

Zbog toga često važe za osobe koje znaju da sačuvaju prisebnost čak i kada se nađu pod pritiskom.

Mir im je važniji od utiska

Još jedna zanimljiva karakteristika ovih ljudi jeste to što više cijene unutrašnji mir nego spoljašnje utiske. Ne osjećaju potrebu da stalno budu okruženi stimulacijom, zabavom ili pažnjom drugih.

Zbog toga često ostavljaju utisak staloženih osoba koje pažljivo biraju svoje bitke i ne rasipaju energiju na nevažne stvari.

Šta kaže nauka?

Postoji i praktično objašnjenje. Potpuni mrak podstiče lučenje melatonina, hormona koji reguliše san i pomaže tijelu da se odmori. LJudi koji instinktivno traže tamu često su jednostavno osjetljiviji na svjetlost i bolje osjećaju šta njihovom organizmu prija.

Ipak, psiholozi ističu da iza ove navike često stoji upravo osobina koja se rijetko pominje, sposobnost da čovjek bude sam sa sobom i da se u tome osjeća potpuno prijatno.

A u vremenu kada nas sa svih strana okružuju buka, obaveze i ekrani, možda je baš to jedna od najrijeđih i najvrijednijih osobina koje neko može da ima.