Prema njenim riječima, 2004. godine, kada je Rio Tinto došao prvi put u Srbiju, kada su pronašli jadarit, a ne litijum, pratili su liniju kako ide ruda i došli su do Majevice. 

“Znači, na Majevici su rađena prva istraživanja 2004. godine. Ponovljena su 2012. godine i u izvještaju Rio Tinta je stajalo da količina litijuma nije dovoljna za isplativu eksploataciju tada. Šta se u međuvremenu promijenilo od 2012. do 2022. godine kada su vršena druga istraživanja ove druge, švajcarske kompanije”, upitala je ona u emisiji “Kafica”, portala InfoBijeljina.

Ona kaže da oni stranim investitorima ne mogu vjerovati.
 
“Mi ne možemo vjerovati stranim privatnim kompanijama, pošto njih interesuje samo profit i ništa drugo. Interesuje ih da izrabe lokalno stanovništvo, da imaju jako jeftinu radnu snagu i da pokupe šta im treba, da ostave haos iza sebe i odu. E to je ono što mi ne želimo”, rekla je Jagodić - Vujićeva za InfoBijeljinu.

Ona se prisjeća kako je nekad vođena briga o životnoj sredini i poredi to sa sadašnjim stanjem.

“Ja sam rođena u jednoj drugoj zemlji koja se zvala Jugoslavija. To je bila zemlja u kojoj sam i odrasla i tu ste mogli da hodate šumom satima, a da ne nađete bačeni pikavac, a kamoli gomilu otpada”, ističe sagovornica InfoBijeljine. 

Nekad smo, ocjenjuje, kao narod bili prvi u borbi za zdravu prirodu, zdrav vazduh, za zdravu životnu sredinu. Navela je i odličan argument za tu svoju tvrdnju.

“Između ostalog, na prijedlog tadašnje Jugoslavije, 1972. godine, na onoj čuvenoj konferenciji u Stokholmu, 5. jun usvojen je kao Svjetski dan životne sredine. I onda se nešto promijenilo u mentalnom sklopu i psihičkoj svijesti ljudi”, napominje Jagodić - Vujićeva.
 
Ne kažnjava se, ocjenjuje, dovoljno za bacanje otpada, a kazne su relativno male. Najveći zagađivači prirode su, poručuje, građevinska preduzeća. 

“Pogotovo onaj dio sive zone što katastarski pripada opštini Bogatić. Tu vlada haos, normalnim ljudima je to nezamislivo. Prije neki dan sam imala u gosima jednu Njemicu, istraživački je novinar, koju sam odvela da vidi sve to. Žena se skamenila, nije mogla da vjeruje. Mislim kada vidite obale rijeke utvrđuju se smećem”, kaže naša sagovornica.
 
Prije par godina su, ističe, radili jedan veliki projekat na starom drinskom toku. 

“Zadnju put smo tu izvukli 26 kamiona otpada. To je na potezu od kapije ulaska u eko centar pa 50 metara, znači na samo 50 metara”, ističe ona.

Još jednom se osvrnula na proces kažnjavanja. Kada, dodaje, budu počeli kazne da dobijaju, a nada se da hoće, onda će se malo napuniti budžet grada, pa će moći od tog novca da se finansiraju razne akcije sa djecom i onima malo starijima.
 
“Kada građevinske firme budu prestale da voze šut i otpad tamo gdje ga voze, onda ćemo imati mnogo manju količinu otpada. Komunalna policija može vrlo lako da riješi problem. Da parkira auto tamo na Pavlovića putu, tamo malo niže i svaki kamion koji ide prema Drini sa šutom da se zaustavi i vidi gdje ide. Tamo nije deponija. Tako da ti problemi mogu vrlo lako da se riješe, samo treba više volje”, rekla je sagovornica InfoBijeljine.

Odgovore na mnoga ostala zanimljiva pitanja koja se odnose na očuvanje životne sredine i slučaj “litijum” na Majevici, saznajte u našem video-intervjuu: