On je to izjavio za austrijski list Die Presse gdje je govorio o situaciji u BiH.

Smatra da bi se u Ustav BiH trebala uvrstiti stavka kojom bi se dodatno učvrstila odluka o namjeri pristupanja zemlje EU.

– Istina je da će doći trenutak kada izvršna ovlašćenja koje imam prema Dejtonu više neće biti potrebne. Taj trenutak će biti kada zemlja postane članica EU – rekao je on i dodao da je opis njegovog posla ukidanje vlastite uloge.

– Nažalost, uvjeren sam da uslovi za to još nisu ispunjeni. Istovremeno, znam da ne trebamo raditi samo na mojim izvršnim mjerama, već moramo poboljšati funkcionalnost zemlje kako bi bila spremna za Evropu. Potrebna nam je evropeizacija Dejtonskog ustava – mišljenja je Šmit.

Govorio je da je zemlja konceptualno multinacionalna, definisana prema narodima, a sistem provjera i ravnoteža je složen da više blokira nego podstiče zajedničke odluke.

Strukturalni problem
Pita se da kada EU pohvali pet od šest država zapadnog Balkana zbog razvojnih planova, ali ne i BiH i to zbog nemara politike ili strukturalni problem.

– Ja kažem da je to strukturalni problem – poručio je Šmit.

On je naveo za austrijski list da se u BiH ukorijenilo razmišljanje o statusu kvo, koje vlastiti regionalni, etnički i ekonomski profit stavlja iznad cjelokupnog interesa.

– Moramo to preokrenuti. Kako to učiniti, a da se ne iscrpimo u lijepim evropskim deklaracijama? To se postiže tako što se proces donošenja odluka osmisli tako da se lakše dovodi do konsenzusa, kao što je jačanje Ustavnog suda BiH – rekao je Šmit.

Govoreći o evropskoj klauzuli, naveo je da bi trebalo precizirati obaveze i posljedice, kao što je, recimo, eliminacija diskriminišućih odredbi, u skladu s presudama Evropskog suda za ljudska prava.

– Takođe bi se trebalo dogovoriti o prijelaznoj klauzuli koja kaže: „Ako se ne možemo dogovoriti, evropsko pravo će direktno važiti.“ Time bi se mogao stvoriti pravni okvir i reći: „To možete zajednički mijenjati u okviru Evrope, ali mora se nešto postaviti“ – naveo je Šmit.

O odnosu sa Dodikom

Govorio je i o svom odnosu s predsjednik RS Miloradom Dodikom. Ocijenio je odnos kao napet, jer Dodik ne priznaje njegovu legitimnost.

– To je ruski stav. Ali generalno bih rekao da trenutno nije potpuno nemoguće komunicirati različitim kanalima. Nemam namjeru rušiti mostove ili zatvarati vrata ako je on spreman za razgovor. Evropska unija ne odobrava razvojni plan uglavnom zato što Dodik ne priznaje nadležnost Ustavnog suda – rekao je on.

Na pitanje zašto nema otpora Dodiku, naveo je da se posljednjih sedmica dešavaju protesti u Banjaluci protiv Dodikove vlasti.

– Takođe su se u Bijeljini, drugom gradu RS sa više od 100.000 stanovnika, održani protesti. Sami protesti još ne znače mnogo, ali osjeti se da se nešto pokreće – odgovorio je Šmit.

Naveo je da je postojao pokušaj Dodika da podijeli BiH na granici njenih entiteta.

– Ko god je doprinio da se to ne dogodi, ta agenda o podjeli nije usvojena. Primijetio sam da Beograd nije intervenisao u tom smjeru – rekao je on i naveo da politički povoljno za političare da situacija ne eskalira, ali da je stalno drže “na tihoj vatri”.

– To treba pažljivo posmatrati, ali ne smije se dozvoliti da sve prođe bez reakcije. Uvijek postoji potreba za razgovorima – istakao je on.

Smjena generacija

Mišljenja je da je smjena generacija neophodan, ali ne i dovoljan uslov za napredak. Naveo je da nije siguran da mlađe generacije imaju drugačiji pogled na stvari.

– Nisam primijetio da mladi postavljaju dovoljno pitanja u smislu: „Šta ste zapravo radili tokom rata?” To nije samo stvar istorijskog suočavanja, niti bih rekao da nam je potrebna neka vrsta pokreta iz 1968. godine, ali način na koji je mlada generacija odgajana još uvijek je u velikoj mjeri etnonacionalistički. Zato sam skeptičan. Moramo se posvetiti obrazovnom i odgojnom sistemu – istakao je Šmit.

Postavlja pitanje da li će u narednih 10 godina biti dovoljno mladih koji su spremni preokrenuti dinamiku društva u drugom smjeru.

– Ili će već biti toliko etablirani u Evropi da će Tuzla, Banjaluka i Mostar biti samo destinacije za pokazivanje djece djedovima i bakama? To znači da je potrebno brzo rješenje – mišljenja je on.

Smatra i da bi trebalo pronaći zajednički put za šest zemalja regije na napretku ka EU.

– Ako BiH bude posljednja zemlja koja se pridruži, to neće doprinijeti stabilnosti regije. U idealnom svijetu, trebali bismo imati veliki iskorak i prihvatiti cijeli zapadni Balkan. Naravno, tada bismo imali sve probleme na stolu odjednom, poput neriješene situacije između Kosova i Srbije. Ali pitanje je možemo li u Briselu postići taj nivo političke apstrakcije da kažemo: “Vi pripadate nama, i ne trebate se brinuti za Moskvu”. Takve poruke mogu se formulisati samo politički. One se ne mogu izvesti iz rutine pristupnih pregovora – zaključio je on, piše Avaz.