Postoji u našem okruženju niz “nekonvencionalnih” turističkih mjesta koja se mogu posjetiti i kvalitetno provesti vrijeme. Kratak predah od svakodnevnih obaveza svakome je danas potreban, a treba znati da nije neophodno “pakovati kofere” da bi se takvo nešto priuštilo.

Spoznaja sebe je duboko vezana za upoznavanje prirode, jer mi i priroda smo jedno. Bez prirode smo osakaćeni, to je esencijalni dio koji nedostaje u mozaiku savremenog ljudskog bića. Kada nam duhovno nešto fali, nije na odmet otići na par sati do nekog izletišta, rijeke Drine, najbliže šume...možda to bude dovoljno za “punjenje baterije” u našem mozgu i grudima. Neki umni ljudi kažu da je nezaboravno iskustvo stajati bos pola sata na zemlji, da se tako postiže balans i uspostavlja najbolja veza sa prirodom.

Dozvoliti sebi opuštanje danas je luksuz. Ako smo i na kratko vrijeme odvojeni od uređaja i mašina imamo osjećaj da nešto bitno propuštamo. Sve to što je navodno bitno zaboravljamo već sutra, jer pristižu nove informacije. Sve te informacije i zavisnost od njih čine nas ničim drugim do robovima. Bolesno je to što se osjećamo ugroženo i bespomoćno čim nemamo vezu za internet. Sve manje govorimo, sve manje čitamo. Samo šerujemo, tvitujemo, lajkujemo...

Ne mislim da je rješenje izolovati se i živjeti kao pustinjak, nije neophodno pogasiti sve naloge, ili koristiti pajdzer (za one koji znaju šta je to). Ipak, ne mora se samo 1. maja roštiljati. 

Vapimo za razmjenom emocija, fali nam to, a da često toga nismo ni svjesni. Teško je da ćemo nekome pokazati ljubav ležeći u svojoj sobi zagledani u mobilni telefon. Prije da ćemo to postići zagrljajem, ili držeći se za ruke. Prije da ćemo produbiti prijateljstva zajedničkim druženjem u prirodi barem jednom mjesečno, nego svakodnevnim lajkovanjem izvještačenih fotografija. Bolje se može shvatiti šta neko misli i želi da kaže, razmjenom argumenata, nego tumačenjem facebook statusa.  

U Semberiji zaista ima šta da se vidi i obiđe. Svakako su na prvom mjestu Etno selo “Stanišići”, manastir Svete Petke u naselju Pet jezera, Banja Dvorovi, itd. Međutim, za nas koji živimo ovdje i koji smo mnogo puta bili na tim mjestima, pravo je otkrovenje otići na lokalitete navedene na početku ovog teksta. Ima tu prostora naravno za dalji razvoj i marketing, ali možda i jeste čar u tome što ta mjesta nisu još uvijek komercijalizovana. Kada obaveze dozvoljavaju, a porodica i prijatelji su raspoloženi, prava stvar je “zaboraviti” kod kuće mobilni telefon i družiti se sa bliskim ljudima i prirodom. 

Možda povremeni odlazak u prirodu i češće druženje sa dragim ljudima učine da shvatimo ko smo i šta su nam prioriteti. Možda nekome sve ovo djeluje besmisleno, ili prosto nije taj tip. Ipak, treba pokušati učiniti život ljepšim, obojiti svakodnevicu. Čovjek treba težiti da čini ono što voli i slušati svoj instinkt, ali koristan savjet može učiniti bolje za nas, kao i same nas boljim.

Piše: Stojan Krunić