Služen parastos za poginule Smolućane, Potpećane i Tinjane
Na gradskom groblju u Pučilama u Bijeljini danas je, povodom obilježavanja 23 godine od dana oslobođenja Smoluće, Potpeći i Tinje, služen parastos za 74 stanovnika poginula u višemjesečnom okruženju u kojem ih je držala akozvana Armija BiH.
Više od 7.000 stanovnika Smoluće, Potpeći i Tinje 1992. godine provelo je više od tri mjeseca u zatočeništvu. U tom periodu poginula su 74 mještana, 254 ih je ranjeno, najviše civila.
Predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske Milomir Savčić rekao je da sudbina stanovništva ova tri sela predstvlja još jedno svjedočanstvo etničkog čišćenja srpskog naroda sa prostora BiH.
"Ako imamo u vidu da su za progone u odbrambeno-otadžbinskom ratu odgovarali samo i jedino Srbi, to je onda još jedan dokaz selektivne pravde Tužilaštva i Suda BiH", istakao je Savčić i upitao šta je sa Srbima prognanim iz Tuzle, Zenice, Travnika, Bugojna, Sarajeva i drugih mjesta.
On je ukazao da i poslije 20 godina od rata postoje "dvostruki aršini" i dvije istine, te u skladu sa tim i neodgovornost dijela pravosudnih organa.
Predsjednik Udruženja građana "Smoluća" Mirko Trifković podsjetio je da je stanovništvo više od tri mjeseca bilo zatočeno, bez vode, hrane, a da ih je za to vrijeme svakodnevno napadala i granatirala takozvana Armije BiH.
On je istakao da je zahvaljujući dobro organizovanoj akciji Vojske Republike Srpske, zajedno sa Gardom "Panteri" iz Bijeljine, iz potpunog okruženja oslobođeno 7.000 ljudi, koji danas u najvećem broju žive u Bijeljini, Brčkom i Ugljeviku.
Trifković je naveo da su sela Smoluća, Potpeć i Tinja danas potpuno pusta jer se niko nije vratio.
Nekadašnji stanovnik Smoluće Dimitrije Vuković u okruženju je izgubio dva brata, petoricu rođaka, a potom i oca. On kaže da su tri mjeseca provedena u okruženju neprijateljskih snaga - mjeseci patnje, bola i naizvjesnosti.
"Život je bio nepodnošljiv, težak, bez vode, struje i ikakvih kontakata", prisjeća se Vuković i ističe da je život i povratak u Smoluću nezamisliv jer ona više praktično ne postoji.
Prema njegovim riječima, tamo je sve uništeno, prodato sve što se moglo prodati, a i neko, ko je proveo tri mjeseca u paklu, sigurno nema želju da se vrati.
Parastos služen na gradskom groblju Pučile u Bijeljini organizovala je Boračka organizacija Bijeljina i Udruženje građana "Smoluća".