Na taj način javnost ne može biti pravovremeno obaviještena, novinari na kraju dobiju šture i nepotpune informacije, a i troši se novac na poštarinu i papir umjesto da se pređe na službene mejlove. 

Iako su brojni službenici prošli kroz razne obuke, seminare i projekte informatičke pismenosti, i dalje se u nekim institucijama faks smatra kao posljednji napredak tehnologije. 

Novinari ističu da treba pokrenuti i inicijativu da se promijeni ili dopuni član 11. Zakona o slobodi pristupa informacijama, donesenog prije 16 godina, prema kojem zahtjev mora biti u pisanoj formi. Taj član neki službenici tumače kao pismo ili slanje memoranduma faksom, iako je mejl brži i efikasniji. 

"O trošku građana ove države službenici su išli na brojne edukacije kako da se odnose s javnošću, rade posao koji zahtijeva brzinu i uključenost. U pravosuđu i jedinicama lokalne samouprave, izgleda, savremeni komunikacioni sistemi još nisu uhvatili korijene, dok u pojedinim institucijama portparoli zaista rade odličan posao. Međutim, u nekim sudovima je faks mašina vrhunac tehnologije, a službenici za odnose sa javnošću ne znaju napamet email adrese, pa čak ni da ih imaju", kaže Andrijana Pisarević, urednica portala Srpskacafe.com. 

Ona smatra da je nedopustivo da nadležni iz institucija insistiraju na slanju pitanja faksom ili pismom, što nema smisla još od ulaska u 20. vijek i izuma telefonije. 

Uroš Vukić, novinar "Nezavisnih", takođe ističe da je nedopustivo da institucije u 21. vijeku komuniciraju putem pošte i preko kurira. 

"Recimo, Elektrotehnički fakultet u Sarajevu, koji kao visokoobrazovna ustanova treba da bude nosilac razvoja jednog društva, na pitanja ne želi da odgovara mejlom, već isključivo putem pošte. Umjesto da su korak ispred, oni idu decenije unazad, a takvih primjera je bezbroj", kaže Vukić. 

Slobodan Popadić, novinar "Blica", kaže da se redovno susreće sa zastarjelom komunikacijom. Od Parlamentarne skupštine BiH, kaže, dobija odgovore isključivo poštom, i to nakon 15 dana, nerijetko nepotpune, bez imena i konkretnih odgovora. Kada bi tražili dopunu odgovora morali bi ići ispočetka s procedurom jer se Služba za odnose s javnošću strogo pridržava člana 11. Zakona o slobodi pristupa informacijama. 

"Taj zakon definitivno treba promijeniti u dijelu koji se odnosi na novinarski pristup informacijama, jer se ovaj problem ne odnosi samo na pojedine, već na sve institucije u zemlji", naglašava Popadić. 

U Klubu novinara Banjaluka smatraju da institucije moraju brže reagovati, a ne koristiti izgovor da su im potrebna "pitanja u fizičkom smislu". 

"To je nešto što je u današnje vrijeme potpuno besmisleno, neprihvatljivo, usporava rad, troši sredstva i vrijeme", naglašava Siniša Vukelić, predsjednik Kluba novinara. Ipak, ima izuzetaka, pa neke institucije i ustanove idu u korak sa novim tehnologijama i ubrzanim protokom informacija. 

Dušanka Makivić, viši saradnik za odnose sa  javnošću Inspektorata RS, kaže da u eri digitalizacije, elektronskog poslovanja i online razmjene informacija Inspektorat podržava primjenu svih tehnologija koje će omogućiti efikasnu, brzu i ekonomičnu komunikaciju i razmjenu podataka. 

Izjave i odgovore na pitanja dostavljaju novinarima sredstvom komunikacije i u formi koja novinaru najviše odgovara, uzimajući u obzir rokove u medijima.