FOTO: semberskenovine.ba

Slobodanka i Novak Ostojić, koji žive u semberskom selu Patkovača, inače, predratni stanovnici Ilijaša, već petnaest godina bave se uzgojem cvijeća. Trenutno sve vrste cvijeća uzgajaju u plastenicima, na površini od nekih 500 kvadrata.

Novak Ostojić (56) kaže da u svojim plastenicima trenutno uzgajaju sobno i dvorišno sezonsko cvijeće i određene vrste ukrasnog bilja.

-Od septembra prošle godine počeli smo pripreme za ovogodišnju sezonu. Ima i dvogodišnjih biljaka, kao što je ciklama. Jedne godine zasiješ, pa prebacuješ u čašice, a poslije ponovo to cvijeće ide u veće saksije.
Većina ljudi voli cvijeće, ali sve manje ljudi to može sebi priuštiti zbog nedostatka novca. Svake godine sve manje je onih koji mogu sebi priuštiti uljepšavanje životnog prostora. Uglavnom se ljudi bore da prežive i da nekako sastave kraj s krajem. Ranije su kupci dolazili i samo nam nabroje šta sve žele da kupe. Ne pitaju za cijenu. Sada je situacija potpuno drukčija. Prvo pitaju za cijenu, pa onda prebrojavaju novac i gledaju kako da se uklope u to. Kad s narodom radiš, vidiš i u kakvom je narod stanju“.

Novak ističe da dijaspora tokom ljeta malo popravlja sezonu prodaje cvijeća. Ljudi imaju novac, pa žele da ukrase svoj prostor za to vrijeme dok borave kod kuće.

- Još uvijek nisam ostvario penziju, tako da nam je uzgoj cvijeća jedini izvor prihoda. Kćerka se udala i odselila u Banjaluku. Kad je sezona velikih radova u plasteniku, obično angažujemo po nekoliko žena da nam pomognu, da zasade sve te biljke. Sve se radi ručno. Treba napuniti od 50.000 do 60.000 čaša zemljom i zasaditi cvijeće“.
Kada je o izboru cvijeća riječ, on kaže da tu nema posebnih pravila. Najčešće se cvijeće sadi po principu, od sela do sela, od naselja do naselja. Sadiš ono što sadi i komšija. U martu se počinje sa petonijom i begonijom, da bi se prešlo na kadifu, krupnu i sitnu, na patijas, agaratum i druge brojne vrste cvijeća.

- Nigdje ne mogu otići od kuće, jer moram, bukvalno, bdjeti nad cvijećem. Supruga ga iznosi na pijacu i prodaje. Moram pratiti dnevne temperature, zalivati ga redovno, pratiti razvoj mladih biljaka, povremeno otvarati plastenik. Ukoliko nisam tu, vjetar će prevrnuti cvijeće ili će izgorjeti na prejakom suncu. Zimi ga zagrijavamo, tako da na 400 kvadrata potrošimo oko 25 tona uglja i tridesetak metara kubnih ogrjevnog drveta. Ustajem svaka tri do četiri sata i održavam vatru. Nema prekida loženja, jer treba zimi održati temperaturu od 60 stepeni Celzijusovih“, kaže Novak Ostojić.

Ipak, on na kraju za Semberske novine naglašava da su i on i supruga zavoljeli cvijeće i da će ga uzgajati sve dok ih zdravlje služi.

Pratite InfoBijeljina.com putem Android i IOS aplikacije, te društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )