Na stranu priča o tome da li bi bilo koji sportista trebalo da nastupa za zemlju u kojoj nije rođen niti s kojom nema nikakvu "genetsku" vezu, Soro u Brazil nije stigao zbog toga što nije želio da brani za Srbiju.

Soro je svojevremeno bio golman Srbije, jedan od oslonaca tima, jedan od najboljih golmana svijeta, što je očigledno i dalje iako u 37. godini, osvojio je 11 zlatnih medalja sa "delfinima", bio prvak Evrope i svijeta.

Međutim, u jednom trenutku je postao tehnološki višak. Prvo ga nije želio selektor Dejan Udovičić, a potom ni njegovi nasljednici, pa ni aktuelni Dejan Savić.

"Nisam se ja odrekao Srbije. To nikad ne bih mogao da uradim. Ali nisam bio u planovima bivšeg selektora Udovičića, kao ni njegovog naslednika. Nedavno sam razgovarao sa Savićem i kada mi je saopštio da ne računa na mene odlučio sam se za Brazil", rekao je Soro 2014. godine.

U međuvremenu već je bio u kontaktu sa Brazilcima, igrao je nekoliko mjeseci tokom 2013. za Fluminense dok je bila pauza u Srbiji, a zemlja fudbala je tražila način da unapredi vaterpolo pred OI u Riju ove godine. Veteran koji je postao višak u svojoj zemlji, koja nema para za klubove u sportu u kojem smo evropski i svjetski šampioni, bio je idealna opcija.

"Partizan mi je dugovao novac. Imao sam ponude dva italijanska kluba, koje su za mene bile neprihvatljive. Nisam želeo da završim karijeru, jer se fizički odlično osećam, smatram da mogu još da branim na vrhunskom nivou. Želeo sam da ostanem u Partizanu, ali me je život odveo u Brazil", rekao je tada Soro.

Brazilci su osim Sora doveli još dvojicu Evropljana, Hrvata Josipa Vrlića i Španca Peronea, a ovaj trio upravo čini kičmu brazilskog tima koji ima 3-0 na turniru u Riju.