
Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas, 14. februara, slave Svetog Trifuna – svetitelja koga narod od davnina poštuje kao zaštitnika vinogradara, poljskih radova i plodne godine.
Ovaj datum je poseban jer se u većem dijelu svijeta istog dana slavi i Dan zaljubljenih – Valentinovo, pa 14. februar spaja simboliku vina, prirode i ljubavi.
Sveti Trifun – svetac skromnog života i velike vjere
Prema predanju, Sveti Trifun rođen je u selu Kampsadi u Frigiji, od siromašnih roditelja. Kao dječak čuvao je guske, ali je ubrzo postao poznat po daru da iscjeljuje ljude i stoku i da izgoni zle duhove.
Najpoznatija priča govori da je izliječio kćerku rimskog cara Gordijana. Iako je za to bio bogato nagrađen, sve je podijelio siromašnima i nastavio skroman život.
Kada je na vlast došao car Dekije, započeli su progoni hrišćana. Trifun je uhapšen i mučen, ali je ostao čvrst u vjeri. Sveti Trifun je, prema predanju, sva mučenja podnio sa velikom radošću govoreći: "O, kad bih se mogao udostojiti, da ognjem i mukama skončam za ime Isusa Hrista Gospoda i Boga moga!"
Pogubljen je 250. godine, kada je imao samo 18 godina. Sahranjen je u rodnom mjestu, a njegove mošti su kasnije prenesene u Carigrad. Glava svetitelja donesena je u Kotor, gdje se i danas čuva u Crkvi Svetog Trifuna.
Praznik koji označava početak vinogradarske godine
Sveti Trifun je posebno poštovan među vinogradarima, jer se njegov praznik smatra početkom novog ciklusa u prirodi.
Prema riječima etnologa i muzejskog savjetnika Saše Srećkovića iz Etnografskog muzeja u Beogradu, ovaj dan simbolično označava buđenje loze i početak poljskih radova.
Najvažniji običaji na Trifundan
vinogradari odlaze u vinograde već ujutru
orezuje se bar jedan čokot loze
loza se zaliva vinom za dobar rod
izgovaraju se molitve za plodnu godinu
često se organizuju okupljanja vinogradara
Zbog ovih običaja, u pojedinim krajevima Sveti Trifun poznat je kao Orezač ili Zarezoj.
Različiti običaji
Iako je osnovna simbolika praznika ista, lokalna tradicija donosi različite običaje.
U šumadijskim selima Trifundan je bio zavjetni dan, jer se vjerovalo da svetac štiti selo od vremenskih nepogoda i štetočina. U negotinskom kraju postojao je običaj da trudnice simbolično orezuju lozu, vjerujući da će vinograd bolje roditi.
U pojedinim mjestima ovaj praznik se slavi i kao krsna slava. Domaćin, poznat kao „podrumar“, priprema slavski kolač i dočekuje goste, a ta čast se svake godine prenosi na drugog domaćina.
Šta se tradicionalno priprema za slavu
Na stolu se najčešće nalaze:
vinogradska pogača
žito
vino kao glavni simbol praznika
Ako dan nije postan:
vinogradski gulaš
piletina ili ćuretina u vinskom sosu
Ako je post:
riba pripremljena u vinu
druga posna jela
Vjerovanja o vremenu i rodu
Sveti Trifun u narodu se dovodi u vezu i sa vremenskom prognozom.
Postoje i stare izreke koje se i danas često pominju:
„Na Trišindan vedro – biće suše“
„Pašće kiša o Triši – biće rodno“
Vjeruje se da sunčan dan najavljuje sušnu godinu, dok kiša ili mraz znače dobar prinos voća i usjeva. Po narodnom kalendaru, ovim praznikom završava se zima i počinje period od četiri dana koji se nazivaju Trivunci.
Valentinovo – drugi praznik istog datuma
Dok pravoslavni vjernici slave Svetog Trifuna, u mnogim zemljama 14. februar je Dan zaljubljenih.
Praznik nosi ime po svešteniku Valentinu iz trećeg vijeka, koji je, prema legendi, tajno vjenčavao parove uprkos zabrani rimskog cara Klaudija Drugog. Zbog toga je uhapšen i pogubljen 269. godine, upravo na ovaj datum.