Ono što uliva nadu za liječenje Alchajmerove bolesti jeste najnovije istraživanje koje govori da bi dijagnoza mogla da bude postavljena čitavu deceniju ranije.

Predsjednik Udruženja neurologa Zapadnog Balkana doktor Ranko Raičević podsjetio je da Alchajmerova bolest spada u kategoriju jedne široke grupe neurodegenerativnih oboljenja, gdje su kognitivne smetnje srž tog oboljenja.

– One počinju mnogo ranije nego što se porodica i sam pacijent obrati ljekaru. Zaboravnost, neadekvatnost u vremenu i prostoru, nemogućnost da se sjetimo nekih bitnih događaja… Sve to pripisujemo starenju, ali se zapravo iza toga može kriti Alchajmer – napominje dr Raičević gostujući na Prva TV i ističe da je u pitanju populaciono oboljenje, koje je praktično najveći zdravstveni problem u narednih 10 godina.

Sa ovom sve rasprostranjenijom bolešću susreće se i jedna kćerka, Slavica Struparušić koja je gostujući na Prva TV otkrila sa kojim se sve problemima susreće njena majka i kako izgleda njen dan.

– Čudna je to bolest. Podmukla. Onaj koji boluje od nje, najmanje to primjeti. Mi gledamo kako se osoba mjenja, svađamo se, pitamo se šta je bilo, zašto se tako ponaša. Imala sam situaciju da je moja mlađa kćerka trebalo da ide u školu. Ja bih mamu pozvala i pitala da preuzme brigu o mojoj kćerki, i ona pristane. Ona krene u prodavnicu i jednostavno zaboravi šta treba da uradi – prisjeća se kćerka Slavica i dodaje da u toj prvoj fazi čak ni ljekar opšte prakse nije znao da prepozna da je riječ o Alchajmeru.

Kada je doktoru opšte prakse objasnila da se mama stalno osjeća uplašeno, da ima brigu, da nije opuštena, od ljekara je dobila bensedin, ali agonija se tada nastavila.

“Mama je mislila da je neko pljačka i prati”

– Ne samo što je o zaboravljala, moja mama je mislila da je neko stalno pljačka, da je neko prati – prisjeća se Slavica.

Tek kada su ljekari ustanovili da je riječ o Alchajmeru, njena majka se smirila. Kada joj je propisana adekvatna terapija, Slavičina majka je imala normalan život.

“Mama me ne prepoznaje, živi u svom djetinjstvu”

– Drastično se sve promjenilo na bolje. Mama se smirila. Nismo imali te epizode da je ljuta, bijesna, postalo je podnošljivije – rekla je Slavica i otkrila poražavajuću posljedicu Alchajmera.

– Mama me više ne prepoznaje. Nekad sam za nju starija sestra, nekad sam komšinica, prijateljica. Ali jako mi je simpatično što mama sada živi svoje djetinjstvo, ona ni ne zna da je bila udata i da je rađala – istakla je kćerka Slavica i osvrnula se na još jednu neprijatnu stranu ove bolesti:

I dalje ima dobrih ljudi

Otkad su ljudi iz okoline saznali da njena majka ima bolesti, sve manje ljudi im je dolazilo u posjetu. Kako kaže, ljudi jednostavno ne vole bolesne ljude. Ipak, Slavica je podsjetila i na činjenicu da i dalje ima dobrih ljudi i da nije sve tako “crno”.

Slavica se prisetila dvoje dobrih ljudi koji su pomogli njenoj majci.

– Mama je izašla iz stana u pidžami i mi to nismo primjetili i stigla je jedno 400 metara dalje od kuće. Srelo ju je dvoje mladih ljudi, mladić i djevojka, zaustavili su je na ulici i pitali je kako se zove. Ona je tada znala ime, pozvali su policiju koja im je dala adresu i odveli su je kući – rekla je za kraj Slavica, prenosi Prva TV.