Osnovna škola traje 9 godina (6 + 3), a srednja škola 3 godine, mada oni koji žele mogu srednju školu da završe i za dvije godine, a đaci koji imaju problema sa učenjem ili svakodnevne treninge mogu da idu po „sporijem programu“ četiri godine.

Škole se u Finskoj doživljavaju kao drugi dom, nastavnici se oslovljavaju imenom, radna je, pozitivna i otvorena atmosfera, mnogo se priča i diskutuje, vrata svih učionica po školama su uvijek otvorena,  učenici su u školama ležerno obučeni, uvijek po učionici  trčkaraju u čarapama, a neki obuvaju kućne papuče.

Djeca se raspoređuju po školama po mjestu prebivališta kako bi se izbjegle socio-ekonomske razlike. Finci imaju mogućnost doživotnog permanentnog usavršavanja jer je obrazovanje, ma na kom nivuo, uvijek i za sve besplatno, pa čak i u privatnim školama koje su takođe besplatne i koje rade po istom planu i programu kao i državne škole. Didaktički materijali su odlični,a pošto je omasovljena upotreba kompjutera, mnogi udžbenici se štampaju i u elektronskoj formi.

Inače, kada se u 7:30 izjutra otvore škole u Finskoj,  đaci veselo utrčavaju u školske hodnike, skidaju cipele i jakne, odlažu ih u svoje plakare, peru ruke i toliki je žamor gdje se svako svakom javlja, svi se  poznaju,  imenom dozivaju nastavnike, javljaju im se, osmijeh ne silazi sa lica, muzika se čuje dok ne počne čas i to je izvrstan pozitivan efekat na radnu atmosferu koja im prethodi. Svako dijete pronalazi svoje odjeljenje, koje po finskim školama, ima svoje ime…Najčešće su to pojmovi vezani za prirodu, imena biljaka, životinja itd. Djeca sa smetnjama u razvoju stižu taksijem, koji plaća država, i nastava može da počne.

Učionice su prostrane i svijetle sa mnogim pomoćnim sredstvima koja doprinose boljoj nastavi. Materijali namještaja su trajni, a boje zidova  pastelnih veselih boja. U školama, pored redovnih učionica postoje i teretana, biblioteka, prostorije za razonodu, soba sa muzičkim sadržajima, soba za sekciju narodnih rukotvorina, studio za glumu, prostorija za  naučna istraživanja,  fotelje gdje se učenici odmaraju čitajući, šah stolovi i mnogo toga još. Bitna stvar je i ta, da škole imaju i razne životinje koje učenici hrane, ribice, kornjače, zeke itd…a mnogobrojno bilje sami đaci zalivaju i time se uče odgovornosti i ljubavi prema prirodi. Pored ovoga, sakupljaju i materijale za reciklažu što im širi ekološku svest. Djeci je dozvoljeno i da pomažu tetkicama ili u kuhinji ako to žele, i time se briše pretjerana hijerarhija.

Atmosfera u odjeljenjima je opuštena, pa, ako učeniku dosadi da sjedi, može da protegne noge, mogu da šetkaju po učionici, ali je bitno da diskusija o onome o čemu se uči, nikad ne prestaje. Svi učestvuju u radu, bez izuzetka. Nije bitno da svi sjede neprirodno mirno i pravo.

Posle rada dolazi bogat topao obrok, često su recimo na meniju ćufte, pire, salata, hljeb, a fascinantan je običaj da svi jedu za stolom na kome je uvijek čist stoljnjak ili veliki salvet, na kome je obavezno vaza sa cvijetom, tokom cijele godine. Obroci se mogu prilagoditi djeci sa raznim potrebama, ali se to unaprijed najavi, pa se sprema i vegetarijanska hrana, hrana za određene bolesti, organska hrana…itd. Sami obroci su nutritivno izbalansirani  i čine trećinu  preporučene kalorijske vrijednosti za dati uzrast.  Statistike kažu da djeca u školama najviše vole da jedu mariniranog lososa, desert od borovnica, lazanje, vegeratijanske palačinke…U školi, nastavnici jedu zajedno sa djecom .Kada se vrijeme za ručak završi, djeca sklanjaju  sve za sobom i odnose pribor  na mjesto gde se odlažu  upotrebljeni  sudovi, a takvu naviku posle prenose i u svojim domovima. Inače, Finska služi đacima besplatne obroke još od 1946. godine.

Škola se obično završava u  periodu od 12:00 – 14:00 h. zavisno od uzrasta. Kako roditelji mnoge djece rade do 17:00 h. škole djeci mlađeg uzrasta daju mogućnost da ostanu u školi, a škole su zbog ovog problema, napravile za djecu starijeg uzrasta i mnoga velika igrališta u blizini škole, koja su bezbedna od motornog saobraćaja i tu se oni rado druže.

Dobro je znati da ni  finska djeca nisu uvijek anđeli, ali je bitan pristup kako se rješavaju problemi. Čim se kod djeteta uoči pad zainteresovanosti ili kontinuirani pad u uspjehu, odmah se kontaktiraju roditelji da se vidi uzrok tome, ili recimo, ako se uoči da je neko na putu ka porocima, škola odmah alarmira najbolje ustanove koje se bave tim problemom.

Ono što je najbitnije u  Finskoj je upravo činjenica da je radna etika uvijek bila na najvišem nivou i da su Finci, kako u prošlosti, tako i danas, ubijeđeni da samo  kontinuirani rad i  učenje mogu donijeti blagodeti, kako na ličnom planu, tako i na planu razvitka društva, dok je  kod nas  često mišljenje da uspjeh u životu zavisi od veze i kom političkom klanu pripadaš. Dok god bude postojao takav stav, nikakve nam reforme školstva neće pomoći. Učenje jednostavno nikada ne smije da izgubi vrijednost.Niko ne može da bira kakav će se roditi, ali svako može da izabere kakav će čovjek postati.

Pripremila : Snežana Milošević