Kreatori radionice su učenici JUOŠ “Aleksa Šantić” iz Ugljevičke Obriježi, koji su zajedno sa svojim učiteljicama, a u saradnji sa Narodnom bibliotekom Ugljevik organizovali obilježavanje Dana jabuka. 

„Jabuka je slatko voće, koje svako dijete hoće”, naziv je ove kreativne  radionice koja je  animirala  učenike nižih razreda osnovne škole. Podršku najmlađima dali su i direktor  OŠ “Aleksa Šantić”  Ugljevik  Sreten Lukić, kao i direktor Narodne biblioteke  Ugljevik Nenad Zarić.

Domaćini radionice Narodna biblioteka Ugljevik pripremili su zanimljive materijale za rad, a  učenici su  kroz igru, druženje i smijeh pokazivali svoje znanje i sposobnosti . 

Svjetski dan jabuka obilježava se 20. oktobra svake godine. Cilj je ukazati na  važnost ovog kvalitetnog voća koje nam donosi  zdravlje, a nastoji se i istaći važnost čuvanja starih sorti.

Svjetski dan jabuka prvi put je obilježen u Londonu u Covent Gardenu 1990. godine. Događaj je već sljedeće godine postao nacionalna manifestacija, a do 2000. godine se proširio i izvan granica Velike Britanije.

I lijekari i drugi stručnjaci napominju nam kako je jabuka zdrava te da svakodnevnom konzumacijom jabuke pozitivno utičemo na svoje zdravlje.

Cilj nam je bio osvijestiti učenike koliko su jabuke važne u svakodnevnoj ishrani, a ka tome nas je poveo moto : “Jabuka na dan “tjera” ljekara iz kuće van” ističu učiteljice koje su se prethodnih dana, zajedno sa svojim učenicima, vrijedno  pripremale za obilježavanje Dana jabuka .

Učenici ugljevičke škole obilježili su Svjetski dan jabuke porukama o ljekovitosti ove voćke i poslasticama koje se mogu napraviti od nje. Pored učiteljica i bibliotekara u radionici su učestvovali i roditelji učenika, kojima je dan jabuke bio inspiracija da pomognu svojoj djeci oko domaćeg zadatka koji nije bio težak, trebalo je napraviti poslastice i aranžirati sto sa raznim sortama ovog voća. Roditelji kažu da su se prilično zabavili, ali i zasladili.

Izložba učeničkih radova, koja je proistekla iz ove kreativne radionice, predstavljena je u Galeriji Centra za kulturu u Ugljeviku. 

Piše: Snežana Milošević