28 radnika, skoro svi iz BiH, već tri mjeseca nisu dobili ni eura plate za posao koji su obavljali u blizini Minhena. U petak (20.3.) odbili su da odu na gradilište. Šef njihove firme iz Slovenije je pobjegao, a radnici su potpuno bez sredstava za život ili za put u domovinu. Za kuću u kojoj trenutno borave također nije plaćen smještaj, pa im je prijetilo da ostanu i na ulici. U sve su se uključile i vlasti mjesta Wolfratshausena, gdje borave radnici, piše Süddeutsche Zeitung.

“Načelnik ovog mjesta Klaus Heielinglechner je izrazio razumijevanje za tešku poziciju ovih ljudi i obećao humanitarnu pomoć. Već su im podijeljeni i bonovi za hranu. Osim toga će se gradske vlasti pobrinuti za to da radnici mogu još neko vrijeme da ostanu u kućama u kojima trenutno borave. Sigurno je da on nije oduševljen ovom situacijom i ponašanjem firme: “Prema ljudima se ponaša kao da su stvari.” Pravno gledano za plate radnika je sada odgovorna njemačka firma Leitner iz Wolfratshausena koja je i angažovala građevinsku firmu iz Slovenije. Prema izvještaju televizije BR u Leitneru su iskazali spremnost da potraže rješenje za ovaj problem, piše Deutsche Welle.

Bijesna je zbog ovog slučaja i Ines Lobenstein iz lokalnog ogranka humanitarne organizacije Caritas: “Ovo je teška situacija u kojoj naravno i mi moramo pružiti pomoć. Ja sam potresena ovom bestidnom praksom i time čime se neki ljudi bave kako bi se obogatili.” Ona tvrdi da u svemu ovome nisu nedužne ni firme iz Njemačke “koje odlično znaju šta se zbiva i koje računaju s tim da će radnici biti izrabljivani.” Situacija za grad Wolfratshausen je još teža zbog toga što su stanarine ovdje ionako visoke, a grad se bori da pronađe smještaj za brojne izbjeglice i azilante”, piše Süddeutsche Zeitung.

Ministar unutrašnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović boravio je u Beču na jednoj konferenciji o sigurnosti. Sa njim je o borbi protiv ekstremizma, o hapšenju nekih ektremista porijeklom iz Srbije u Austriji, ali i o odnosima sa BiH razgovarao novinar lista Die Presse. Prenosimo dijelove ovog intervjua:

“Die Presse: Zbog čega mnogo onih koji se kreću u krugovima islamističkih ekstremista stiže s podrućja Sandžaka?

Da li ove grupe imaju korijene u Sandžaku iz političkih razloga, zbog toga što se vlada Srbije ne posvećuje dovoljno njihovim problemima? U prošlosti je u Sandžaku bilo grupa koje su tražile veću autonomiju.

Ne bih rekao da je problem ekstremizma u uskoj vezi s tim. Predstavnici muslimanske manjine su zastupljeni u vladi Srbije. Mi pokušavama da riješimo probleme u regionu. Nezaposlenost je jedan od njih. To nije samo problem Raške. Naša vlada je pred velikim privrednim izazovima. Mi možemo smanjiti nezaposlenost, ali za to moramo pojačati naše napore.

Radikalizacija je primijetna i kod osoba iz BiH. Neki eksperti tvrde da je kod njih, slično i kao kod Čečena, to posljedica kolektivne traume, posljedica onoga što im je učinjeno tokom rata.

Nisam ekspert za tu temu. Za nas kao susjednu zemlju je vrlo teško da to komentarišemo. Prvenstveno zbog svega onoga što se dešavalo tokom 1990-ih godina. Mi smo spremni da sa BiH sarađujemo po pitanju borbe protiv terorizma. Dolazi vrijeme u kojem ne možemo gledati samo u prošlost, nego i u budućnost, koja za nas leži u članstvu u EU.

U Srbiji je uhapšeno osam osoba zbog zločina u Srebrenici. Zbog čega tek sada?

Ne mogu reći zašto tek sada, a ne prije 15 godina. Tada nisam bio na ovoj poziciji. Srbija pokazuje da je spremna da kazni one koji su odgovorni za ratne zločine. Za nas je važno da i drugi to čine. Učinjeni su i zločini nad Srbima u Hrvatskoj i BiH.