Poljoprivrednici bespomoćno gledaju u nebo, ali i u zemlju. Po svemu sudeći, uzalud. Proljećna sjetva, koja obično počinje s aprilom, ove godine pod velikim je znakom pitanja.

Radiša Rikanović, poljoprivrednik iz Semberskog sela Brodac kaže da ove godine nije posijao ni djetelinu.

“15 maraka je kilo sjemena. Ja nisam nikad doživio da neću moći obaviti sjetvu. A ove godine proljećnu sjetvu neću ni obavljati”, kaže Rikanović.

Vlada Republike Srpske i resorno ministarstvo u više navrata su obećavali - prvo zelene vaučere za jesenju sjetvu, zatim te iste vaučere za proljećnu sjetvu, pa te razne podsticaje. Od toga nije ispunjeno ništa, pa se poljoprivrednici koji su pretrpjeli prošlogodišnju poplavu, osim novom obećanju ili prvoaprilskoj šali, ne mogu ničemu više nadati.

Žarko Živković iz Ostojićeva naglašava da je ipa najviše bilo dobrih obećanja.

“Da su nam stvarno to što su obećali nadoknadili, pa bar 20% dobro bi bilo, nego ništa, nisu ljetos, nisu jesenas za jesenju sjetvu, pa su do danas ostala samo obećanja”, objašnjava Živković.

A Duško Rikanović iz sela Donji Brodac priča:

“Da nije bilo kiše mi bismo trebali već da sijemo, kasnimo. Ali eto, kiša je pomogla Vladi, rekli su da zbog Pravilnika nije bilo moguće, a kiša je odložila. Međutim, šta je sa đubrivom, sjemenima, herbicidima? Mi smo naučili da radimo pod punom agrotehnikom, ali sada mislim da je nemoguće posijati bilo šta”.

Poljoprivrednik iz sela Brodac kaže:

“Ne mogu da shvatim koliko nas ponižavaju i što se s nama ovoliko igraju, neka ova vlast svoje plate naplati jednom u godini, pa i dva puta. Mi dva puta godišnje zbiramo dobit, lani nam je poplava sabrala sve, a oni svakog mjeseca platu uzimaju, što ne naplate jednom u godini pa da vide kako je čekati, kao što mi njih čekamo”, pita se poljoprivrednik iz sela Brodac Mićo Petrović.

I iz Udruženja poljoprivrednih proizvođača sela Semberije kažu da je proljećna sjetva upitna.

Savo bakajlić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača sela Semberije kaže:

“Ja mislim da će ove godine biti kao nikada do sada, da će proljećna sjetva biti veoma upitna, ne znam da li će se ljudi upuštati u to, nemaju ljudi finansijsih sredstava da izmognu”.

Ovakva situacija je i doprinijela da dugogodišnji poljoprivrednici dižu ruke od posla. To pokazuje i činjenica da sve više seoskog stanovništva napušta svoja imanja.

Radiša Rikanović kaže:

“Razmišljao sam da se više neću baviti poljoprivredom, ako ikakva mogućnost bude gledaću negdje da odem, evo iz komšiluka dosta je ljudi otišlo negdje na stranu, a ovo što je ostao preživljava, a ja nisam navikao da preživljavam, ja hoću da radim i da živim normalno”.

“Ja bih negdje i bježao, ne mogu mator sam, ali će sinovi ići ili da prodaju šibice ili preko granice, ovdje se ne može opstati”, kaže Mićo Petrović.

Prema riječima poljoprivrednika, ova grana trenutno nema perspektivu! Zarade nisu dovoljne ni za dio proizvodnje, pa je kreditno zaduženje neminovno. Ukoliko ne bude adekvatne pomoći nadležnih, sve češće ćemo gledati puste oranice, prazne ambare u najvećoj žitnici na našim prostorima.