FOTO: Ilustracija/Arhiva

Kinematografija bivše nam države ostaće velikim slovima upisana u istoriji svjetskog filma, jer je imala vlastiti žanr, ali i iznjedrila niz ostvarenja za čije se prikazivanje u kino-salama, čak i u dalekoj Kini, tražila karta više.

Naime, iako se SFRJ raspala prije 30 godina, još su vidljivi tragovi jugoslovenske filmske umjetnosti. 
 
Koliko je zapravo ulagano u umjetnost u vrijeme Jugoslavije, najbolje pokazuju tragovi potpuno jedinstvenih jugoslovenskih spomenika revolucije i građevine.  

Nigdje na svjetu nisu tako avangardni spomenici jugoslovenske revolucije kao što su Tjentište, Jasenovačka ruža, Kozara, kruševačko Slobodište itd.

 
Partizanac
 
Međutim, nisu samo spomenici i građevine ostavile trag u jugoslovenskoj umjetnosti. Ranko Munitić, novinar i istoričar umjetnosti - jedan od najznačajnijih stručnjaka za popularnu kulturu i medije u SFRJ, tvrdio je da su najosobeniji jugoslovenski medijski proizvod bili partizanski filmovi. Govorio je da je u pitanju poseban žanr “partizanac”.
 
Munitić je smatrao da je Evropa dala veoma mali broj originalnih žanrova. Jedan žanr je italijanski neorealizam, a drugi je partizanac. Država je ulagala ogroman novac za filmsko utemeljenje mita o jugoslovenskoj borbi za slobodu. Od oko 900 filmova snimljenih u Jugoslaviji, 250 su bili partizanski.

 
Valterovo dostignuće
 
“Bitka na Neretvi” bila je jedan od najskupljih filmova na svijetu, snimljen izvan engleskog govornog područja. Kao i kod spomenika, došlo je do jedinstvenog spoja zapadne estetike i komunističke ideologije. Primjenjeni su obrasci vesterna i akcionih filmova. Po tome se najbolje razlikuju od poljskih ili sovjetskih ratnih filmova.

 
Naravno, partizanski filmovi nisu ogledalo ratne stvarnosti. Svi znamo da je filmska legenda Velimir Bata Živojinović pobio Njemaca više od svih evropskih pokreta otpora zajedno i da svaki stariji Kinez zna Valtera i pjesmu “Bela ciao” iz filma “Most”.
 
Ironija istorije
 
U partizanskim filmovima se izbjegava tema bratoubilačkog rata, jer ona kvari priču o skladnoj i jedinstvenoj borbi. Zato nema mnogo ustaša u tom žanru. Ima više četnika, ali oni su prikazani kao razbojnička banda, sasvim u skladu sa vestern uzorima.

Kao vestern, partizanac je trebao da bude osnova za mit na kome bi se stvorila zajednica. Za taj mit je bila potrebna priča o zajedničkoj i jednakoj borbi svih naroda i narodnosti protiv okupatora. Ironija istorije je da je uticaj partizanskog filma nadživio državu čiji je stub bio. Čak je pridobio ljude koji su istorijski bili na drugoj strani.
 
Pratite InfoBijeljina.com putem Android i IOS aplikacije, te društvenih mreža FacebookTwitter, Instagram i VIBER zajednice.
Tagovi

Vaš komentar


Komentari ( 0 )