Iako sušne godine i klimatske promjene uzimaju svoj danak, ne predaje se. Obrađuje 22 hektara, proizvodi žitarice, pšenicu, kukuruz i djetelinu. Ove godine će zasijati 100 dunuma kukuruza i 100 dunuma pšenice. Za proljećnu sjetvu sve je spremno, a na njivu će, kaže domaćin, u prvoj polovini aprila.  

- Skupa je sjetva. Kako zaratiše u bijelom svijetu, cijene odoše u nebesa. Sjemenski kukuruz nikad nije bio skuplji, očekujem i gorivo da poskupi. Mineralna đubriva sam uzeo prije par mjeseci, a jedino se hemijska sredstva za zaštitu prodaju po prošlogodišnjoj cijeni - kaže Milan za portal InfoBijeljina. 

Bez obzira na sve, raditi se mora. Računicu nalazi u svaštarenju. Lošu cijenu žitarica pokrije bolja cijena bikova, svinja ili obrnuto.  

- Nekad se bolje prođe u ratarstvu, nekad u stočarstvu. Prošle godine sam imao 85 hektara pod kukuruzom, a prosjek mi je bio 5 metara po dunumu. Suša je obrala lanjski rod. Nisam imao za prodati dva vagona, a do sada sam prodavao četiri. Ali nekako se to posloži. Kad se saberu uloženi troškovi i dobit, isplati se. Dok god mogu, neću dozvoliti da mi oranice zarastaju. Pogotovo što je zemlja ovdje izuzetnog kvaliteta - kaže Milan. 

Kaže da se od svog rada, ali i zahvaljujući podsticajima, od poljoprivrede može solidno živjeti. 

- Imam svu potrebnu mehanizaciju, ali je stalno obnavljam. Jer bez dobre mehanizacije se danas ne može, pogotovo što je radne snage sve manje. Prije četiri godine sam kupio traktor i dobio povrat sredstava. Redovno se prijavljujem i za mađarsku mehanizaciju. Sad sam uzeo tri priključka, drljaču, plug trobrazni i četvoredni špartač. Sve to košta oko 45.000, a ja ću platiti 17.000 KM. Pa na to niko ne može da se žali - kaže domaćin i zahvaljuje svima koji podržavaju agrarnu proizvodnju u Srpskoj.  

Supruga Slavica velika je podrška Milanu. Njen radni dan počinje u šest, pola sedam i traje dok ne padne mrak.

- Pripomažemo se, dijelimo poslove. Ujutro prvo ulazimo u štalu, nahranimo 5 bikova i jednu kravu. Muž ide onda da hrani svinje, a u oboru je sada 14 krmača prasilja, ovce. Ja muzem kravu. Nekada sam imala 5 i više krava, ali sada držimo ovu jednu samo za vlastite potrebe. Imamo domaće mlijeko, sir, kajmak. Malo podijelimo djeci, malo prijateljima i komšijama. Imamo koke nasilje, 50 košnica pčela, pa i o njima brinem. Da nahranimo životinje treba nam oko dva sata. Posle toga pijemo kafu, a zimi i po varenu rakijicu, kako smo naučili od naših starih. Onda opet svako za svojim poslom - kaže vrijedna domaćica za InfoBijeljinu. 

Posle obaveza na farmi, njen radni dan se nastavlja u kući i bašti. 

- Kao i u svakom domaćinstvu, treba počistiti, skuvati, oprati, opeglati. Imamo voćnjak, vrt u kojem sadimo sve od krompira, paprike, paradajza, luka, zeleni. Od domaćeg povrća pravim ajvar, a od svog voća spremam džemove, sokove, slatka. Nije lako, ali može se sve stići. Dok je zdravlja i sloge u kući, ništa nije teško - kaže Slavica, koja je pravo na penziju ostvarila kao zdravstveni radnik.

Marjanoviće brine što je sve više opustjelih domaćinstava u selu. Stariji umiru, a mladi nasljednici zemlju izdaju pod zakup jer ne žele da se bave poljoprivredom. Mnogo mladih iselilo se u Sloveniju, Austriju, Njemačku.

Složni i vrijedni par koji ove godine obilježava 46 godina braka ima dvoje djece i četvoricu unuka. Sin i kćerka sa porodicama žive u gradu, ali svaki slobodan trenutak provode u selu i pomažu im koliko mogu. Nadaju se Milan i Slavica da će bar jedan od unuka naslijediti njihovu ljubav prema plodnoj semberskoj oranici i nastaviti da održava vjekovno ognjište u Donjem Brodcu.