Bore se sa nelojalnom konkurencijom iz uvoza, sve izraženijim klimatskim promjenama koje donose ekstremne temperature i sušu, nedostatkom radne snage. 

Prilagođavaju se i nadaju da će ostati u ovom poslu koji se prenosi generacijama sa koljena na koljeno. Zemlja je, kažu bogatstvo a oranice ne smiju zarasti u šiblje i šikaru. A da uprkos teškoćama odolijevaju brojnim izazovima, dokaz su prepune zelena tržnica i kvantaška pijaca u Bijeljini, koje važe za bogatije u regionu.

Dok se mnoge druge sredine suočavaju sa migracijama i iseljavanjem mladih, u gradu Bijeljina stambena izgradnja doživljava ekspanziju te se povećava broj stanovnika. Semberija se, zahvaljujući vrijednim i čestitim ljudima, plodnoj zemlji i dugogodšnjoj tradiciji u proizvodnji hrane, svrstava u poželjnija mjesta za život u Srpskoj. 

Pozitivne parametre bilježe i u Privrednoj komori regije Bijeljina. Predsjednik Regionalne privredne komore Branimir Andrić kaže da je Semberija odvajkada poznata kao povrtarski kraj.

- Nekada se naše povrće izvozilo na pijace širom bivše Jugoslavije. Papriku, paradajz, lubenicu iz semberskih sela mogli ste kupiti i u Ljubljani, Zagrebu, Sarajevu, Zenici. Danas se naše povrće i voće šleperima transportuje u trgovačke lance širom BiH ali i EU - kaže Andrić za portal InfoBijeljina. 

Obezbjeđenje sigurnog plasmana i sigurne cijene najveći su problem proizvođača, te je organizovana i unaprijed dogovorena proizvodnja spas.

- Nakupci na veliko iz Travnika, Zenice, Sarajeva, na našim pijacama nađu svoju računicu. Ali kad proizvođač zna da će naplatiti dobro to što proizvede, imaće motiv da radi više i bolje. Ali treba raditi na zaštiti domaće proizvodnje, geografskom porijeklu, brendiranju, na primjer semberskog kupusa - kaže Andrić. 

Rado Mihajlović iz Crnjelova jedan je od većih proizvođača povrća.

- Dobar i kvalitetan rod uvijek nađe kupca. A cijene, kako kad. Jedne godine zaradimo na lubenici, jedne na kupusu. To se nikad ne zna. Raditi moramo - kaže ugledni domaćin, koji prinose povrća mjeri vagonima. 

Nekadašnji uslovi u proizvodnji, kada je tržište bilo poluotvoreno i kada se cijena mogla kontrolisati, vrijeme poljoprivrednih zadruga i zelenih planova, danas ne postoje. Inženjer poljoprivrede Stevan Mesarović kaže da danas poljoprivreda ne može biti rentabilna bez podsticaja i premija.

- Zavisi samo koliko je država jaka, kolikim budžetom raspolaže i kakvu strategiju razvoja ima. Prema nekim procjenama Semberija sada može da zadovolji oko 8 odsto potreba za hranom u BiH. Vjerujem da se ovaj procenat može udvostručiti - kaže Mesarović za InfoBijeljinu. 

Profesor Goran Perković upozorava da domaću proizvodnju najviše ugrožava nelojalna konkurencija.

- Agrarni sektor će biti stabilan i isplativ kada svi segmenti agrarne reforme budu usklađeni. To znači da sektori proizvodnje, otkupa i prerade i distribucije budu povezani do krajnjeg potrošača. A to opet znači da građani moraju da imaju tu svijest da kupuju najkvalitetnije, da ulaže u sosptvenu privredu i budućnost. Pomažete i budžet, i penzioni i socijalni i zdravstveni fond - kaže Perković. 

A da je poljoprivreda jedan od strateških pravaca razvoja Srpske, nadležni dokazuju povećavajući republički agrarni budžet. Ove godine na raspolaganju poljoprivrednicima biće 180 miliona maraka.