I baš dok priroda spava zimski san uputili smo se tamo gdje ni tokom zimskih mjeseci nema vremena za predah, ka selu nadaleko poznatom po stočarskoj proizvodnji koje se smjestilo baš na pola puta između Bijeljine i Distrikta Brčko.

Uprkos vjetru koji nas je dočekao i susnježici koja nas je u stopu pratila, prošetali smo kroz Vršane, a sve da bi se uvjerili kako selo živi zimi, da li je mještanima udaljenost od Bijeljine prednost ili mana.

Oni koji su nas u ovom kraju dočekali uvjeravaju nas da smo došli u selo dobrih i vrijednih ljudi, gdje se svi međusobno pomažu i dobro slažu.

Složni i druželjubivi mještani Vršana, nakon što privedu kraju poslove oko stoke, vrijeme tokom zimskih mjeseci najčešće provode u seoskoj Čitaonici.

Opkolile su Vršane rijeke Sava, Lukavac i Gnjica.  Na drugoj strani Save je mjesto Jamena, u Srbiji, posljednje naselje prije granice s Hrvatskom, pa se Vršani nalaze na tromeđi, na granici i sa Hrvatskom i sa Srbijom. Blizinu rijeka iskoristili su mještani, idu često na pecanje, međutim, voda im je i velika nevolja.

U Vršanima danas živi oko 1.200 stanovnika, kaže nam Nedeljko, a zbrajajući domaćinstva u Mjesnoj zajednici Vršani i Novi zaključuje da u ovim selima živi oko 1.400 ljudi. Rijetki su oni koji su poljoprivredu zanemarili, a neke je život odveo i na drugu stranu kada je u pitanju izbor zanimanja.

A Nemanju Nikolića zatičemo u stolarskoj radnji. Stolarski zanat je priča nam naučio od svog djeda, pa je zahvaljujući tome danas veoma cijenjen majstor. Išao je u skladu s vremenom pa se tako prihvatio i građevinskih radova.

Ne predstavlja Nemanji problem ni visoka dnevna temperatura u jeku građevinske sezone, prihvatio je kaže činjenicu da 12 sati mora biti na gradilištu, a vrijedan rad je dobra zarada nagradila.

Tokom zime bi ranije, sjeća se on, dosta vremena provodio u stolarskoj radionici, međutim godine su učinile svoje, ne može se kaže raditi više kako se moglo. Međutim, s obzirom da se i pčelarstva prihvatio, pčele su mu i razlog više da neko vrijeme provede i u radionici.

Nikolići u svom posjedu u Vršanima imaju 150 dunuma zemlje. Posao na njivi dodatno im je olakšala radna mehanizacija. Nemanja nam kaže da se proizvodnje mlijeka i svinjogojstva prihvatila njegova porodica, dok se on napominje okrenuo drugom zanatu.

Naši sagovornici tvrde da za svoje selo marljivo rade poput pčela, sloge je kažu uvijek bilo i biće je. Zajedničkim snagama išlo je kažu i brže i bolje, pa su se tvrde uvijek imali čim pohvaliti.

Crkva Svetog Save Prvog na ponos je danas mještanima Vršana.

Teško je danas otrgnuti se činjenici da mnoga sela napuštaju mladi ljudi, te da uglavnom ostaju na plećima staračke populacije, a neka su skoro ostala i pusta. Što se Vršana tiče, nije se ni u ovom kraju pobjeglo mnogo od ovog negativnog bilansa, mnogi su trbuhom za kruhom napustili svoj rodni kraj, a osmogodišnju područnu školu u ovom selu danas pohađa 230 učenika, međutim na nastavu dolaze i učenici iz nekoliko susjednih sela.

Blagoje Popović je veterinar u ovom kraju, ostao je u svom selu, otvorio Veterinarsku ambulantu, i oformio farmu svinja. Nije se pokajao, posao uz struku i kvalitetnu stočnu hranu ima smisla, samo da je kaže još tržište sigurnije, razloga za brigu ne bi bilo.

Seljak ne smije odustati, mora raditi da bi imao, mnogi kaže Blagoje nisu uspjeli izdržati nalet negativnioh okolnosti u ovom poslu, pa su i odustali. Međutim, ima i onih u selu koji bi se svinjogojstva prihvatili, ali za to nemaju potrebne uslove.

Iz prve ruke smo saznali da život na seoskim farmama zimi nije lak.

A zima je pravo doba godine kada i mještani Vršana rezimiraju do sada urađeno, pa s razlogom zaključuju, Iako se do sada izgrađenom infrastrukturom mogu pohvaliti, u selu tvrde još što šta nedostaje.

I kakvo god bilo i šta mu god nedostajalo, svako selo ima svoju dušu i u svako doba godine lijepo je na svoj način. Posebna su sela jer ih takvima valjda čine čestiti i vrijedni ljudi.