Stanovnici sela Trnjaci kod Bijeljine uz asfalt, gratis, dobili su međusobne prepirke, prijetnje, zabrane. Sve zbog vječitog pitanja – čiji je put?

Srbi jedni drugima opraštaju sve i svašta. Međutim, najbolnija tačka od kada je svijeta i vijeka su međe i putevi. Samo dan nakon što su svečano otvorili dio puta, grupa stanovnika takozvane Ozrenske ulice onemogućila je svojim komšijama korišćenje puta na čijem kraju je sada gomila zemlje. 

Problem je nastao jer je samo prvi dio puta, odnosno prilaz za 8 kuća registrovan u zemljišnim knjigama. 

“Jedno vrijeme su nam tražili da platimo put, ali ogromnu cifru koju nismo mogli platiti. Za asfalt su nam tražili isto novca kao što bi dali i oni oko 500 KM, s tim da put njima prolazi pored kuće, a nama ne. Sa tim se nismo složili”, priča za BN televiziju Dragan Mihajlović.

Stanovnici pet domaćinstava do glavnog puta sada moraju kroz šljivike.

“Imamo put od Međaša, ali je on zarastao u šumu i šljivike. Autom nema šanse da se prođe. Preko ljeta i možda, ali kada dođe zima to će biti neizvodljivo”, tvrdi Mihajlović.

Goran Pejić nije mogao da priđe roditeljskom domu. Zatekla ga je kaže, neprijatna situacija i istresena zemlja na putu.

“Ispada da idemo unazad, a ne unaprijed. Umjesto da se povezujemo i živimo zajedno, mi ponovo jedni drugima barikade stavljamo. Moglo se naći pametnije i racionalnije rješenje”, kaže za BN televiziju Goran Pejić.

Mihajlović, Pejić i ostali blokirani domaćini apeluju na nadležne da im pomognu. Domaćini sa druge strane improvizovane barikade nisu željeli pred kamere BN televizije. U neformalnom razgovoru ljubazno su objasnili da su prvo kupili parcele, a potom iz svog posjeda izdvojili određenu kvadraturu zemljišta i uknjižili je kao zajednički put. 

Sve dokumentuju katastarskim skicama. Kažu, nudili su komšijama da učestvuju u asfaltiranju dijela puta, jer ga itekako koriste. Kada su to odbili, problem su riješili kamarom zemlje. Tako će, tvrde, ostati do daljeg. O racionalnijem rješenju nisu govorili.

Asfaltiranje 30 odsto spornog dijela puta, kažu finansirali su neki od njih, dok je 70 odsto finansirala Uprava grada Bijeljine iz gradskog budžeta.