Bijeljina
04.05.2022.
13:24
Semberija: Žetvene ostatke nikako paliti (FOTO)
Izvor: InfoBijeljina
0
Podijeli
Žetveni ostaci nisu otpad na oranicama i ne treba ih paliti.
Budući da praktično zamjenjuju stajnjak, od ogromnog su značaja za poljoprivredne kulture i poljoprivredno zemljište, upozoravaju stručnjaci.
Na području Semberije registrovano je više od 6.000 poljoprivrednih gazdinstava. Obrađuje se oko 52.000 hektara oranica a najzastupljenije kulture su kukuruz i pšenica.
Većina semberskih ratara zna da je mnogo korisnije žetvene ostatke zaorati, nego zapaliti. Kažu, tako popravljaju plodnost, produktivnost zemljišta, a samim tim dobijaju veće i kvalitetnije prinose.
Perica Spasojević iz Dragaljevca obrađuje 40 hektara. Sije kukuruz, pšenicu i ječam. Žetvene ostatke tanjira ili zaorava ali ne pali.
„Zaoravanjem se popravlja struktura zemljišta, pogotovu na ovom području, gdje je zemljište pete, šeste klase. Zaoravanjem doprinosimo rastresitosti oranica, propustljivosti vlage a truljenjem žetvenih ostataka poboljšava se struktura zemljišta“, kaže za InfoBijeljina ovaj poljoprivredni proizvođač.
On dodaje da neki ratari zbog uštede goriva ali i nedostatka jače mehanizacije, pale žetvene ostatke i na taj način nanose ogromnu štetu poljoprivrednom zemljištu i doprinose aerozagađenju.
Paljenje žetvenih ostataka šteti i poljoprivrednoj mehanizaciji, tvrdi Goran Kokanović.
„Garež i pepeo štete poljoprivrednim mašinama. Meni se čak jednom zapalio traktor na njivi. Od tada nikad i ništa ne palim na oranici“, kaže za InfoBijeljina Kokanović.
Spaljivanjem žetvenih ostataka potpuno se gubi organska materija i azot, uništava se korisna mikroflora i fauna zemljišta, zagađuje okolina.
Profesor Poljoprivrednog fakulteta Bijeljina Gorica Cvijanović upozorava poljoprivrednike da se paljenjem žetvenih ostataka uništava blagorodna organska materija, gasovi odlaze u atmosferu a prvi, površinski, aktivni sloj zemljišta čini potpuno sterilnim.
Poljoprovrednici su suočeni i sa drugim izazovima. Mijenjaju se i zahtjevi potrošača i tehnologije u primjeni poljoprivredne proizvodnje, a ove promjene usmjerene su na proizvodnju zdrave hrane i očuvanje reusrsa i životne sredine.
Zato sručnjaci upozoravaju ratare i da prilikom prihrane i hemijske zaštite vode računa o kvalitetu i primjeni mikrobioloških preparata.
Na području Semberije registrovano je više od 6.000 poljoprivrednih gazdinstava. Obrađuje se oko 52.000 hektara oranica a najzastupljenije kulture su kukuruz i pšenica.
Većina semberskih ratara zna da je mnogo korisnije žetvene ostatke zaorati, nego zapaliti. Kažu, tako popravljaju plodnost, produktivnost zemljišta, a samim tim dobijaju veće i kvalitetnije prinose.
Perica Spasojević iz Dragaljevca obrađuje 40 hektara. Sije kukuruz, pšenicu i ječam. Žetvene ostatke tanjira ili zaorava ali ne pali.
„Zaoravanjem se popravlja struktura zemljišta, pogotovu na ovom području, gdje je zemljište pete, šeste klase. Zaoravanjem doprinosimo rastresitosti oranica, propustljivosti vlage a truljenjem žetvenih ostataka poboljšava se struktura zemljišta“, kaže za InfoBijeljina ovaj poljoprivredni proizvođač.
On dodaje da neki ratari zbog uštede goriva ali i nedostatka jače mehanizacije, pale žetvene ostatke i na taj način nanose ogromnu štetu poljoprivrednom zemljištu i doprinose aerozagađenju.
Paljenje žetvenih ostataka šteti i poljoprivrednoj mehanizaciji, tvrdi Goran Kokanović.
„Garež i pepeo štete poljoprivrednim mašinama. Meni se čak jednom zapalio traktor na njivi. Od tada nikad i ništa ne palim na oranici“, kaže za InfoBijeljina Kokanović.
Spaljivanjem žetvenih ostataka potpuno se gubi organska materija i azot, uništava se korisna mikroflora i fauna zemljišta, zagađuje okolina.
Profesor Poljoprivrednog fakulteta Bijeljina Gorica Cvijanović upozorava poljoprivrednike da se paljenjem žetvenih ostataka uništava blagorodna organska materija, gasovi odlaze u atmosferu a prvi, površinski, aktivni sloj zemljišta čini potpuno sterilnim.
Poljoprovrednici su suočeni i sa drugim izazovima. Mijenjaju se i zahtjevi potrošača i tehnologije u primjeni poljoprivredne proizvodnje, a ove promjene usmjerene su na proizvodnju zdrave hrane i očuvanje reusrsa i životne sredine.
Zato sručnjaci upozoravaju ratare i da prilikom prihrane i hemijske zaštite vode računa o kvalitetu i primjeni mikrobioloških preparata.