Oni se u slobodnim trenucima okupljaju uglavnom u tri srpska kafića - BN, "Inside" i "Red", u kojim evociraju nostalgične uspomene na rodni kraj. 

Boban Glilić iz Donjeg Crnjelova kod Bijeljine, jedan je od prvih srpskih ugostitelja, koji je uTullnu otvorio kafić „Inside“. Boban je i predsjednik kluba „Fićo“, koji čuva tradiciju ovog oldtajmera godišnjim okupljanjima i izložbama.

Na zidovima kafića „BN“, u vlasništvu Rose Jocić, prijatno su nas iznenadile fotografije stare Bijeljine. Na jednom od zidova kafića pažnju su nam privukla ispisana imena svih semberskih sela. Taj dio zida ove ljude podsjeća na neka lijepa, davna, srećna vremena, koja baš poput ove slikovito prikazane razganate mreže sela, još čvršće vežu Semberce jedne za druge tu - u tuđini.

Cican Klasanović, porijeklom iz bijeljinskog sela Donjeg Dragaljevca, osnovao je prije nekoliko godina firmu u kojoj je zaposleno pedesetak radnika. 

„Bavimo se čišćenjem grada, ljeti i zimi. Ima posla, hvala Bogu, dobijamo poslove na tenderima ovdje i u okolnim gradovima. Zimi ustajemo u 4, 5 sati ujutro. Ako bi kojim slučajem neko od građana pao i povrijedio se na ledu mi bi platili veliku odštetu. Zato smo od prvog slabijeg snijega na otvorenom i radimo dok ga god ima“ - kaže Cican.

U Tullnu dugi niz godina živi i radi Goran Mihajlović, porijeklom iz Gornje Bukovice , koji je već druga generacija Mihajlovića u Tullnu. Goran je od oca naslijedio ljubav prema građevinskim poslovima, a prije tri godine osnovao je i svoju firmu „HAUSBAU“ koja zapošljava 24 radnika, i svojom djelatnošću pokriva Donju Austriju.

„Sa šesnaest godina došao sam u Tulln, gdje sam završio elektrotehničku školu i nakon završetka školovanja radio svoj posao, dok je moj otac ovdje imao građevinsku firmu. Nakon očevog odlaska u penziju, odlučio sam da nastavim porodičnu tradiciju i osnujem sopstvenu firmu koja se bavi izvođenjem građevinskih poslova u visoko i nisko gradnji“, kaže Goran. 

Goranov sin zaposlen je u IT sektoru i vrlo uspješno radi svoj posao za koji je dobro plaćen. 

„Moj sin neće ovo nastaviti. On je završio IT tehnologije i on će u toj oblasti i ostati“, priča nam Goran koji u Ugljeviku ima nekoliko poslovnih lokala, koje za sada izdaje u zakup, dok o pokretanju građevinskog biznisa u svom rodnom kraju još uvijek ne razmišlja.

Veze sa rodnim krajem Goran održava i podrškom KUD-u „ Rudar“ iz Ugljevika, koji je čest gost kulturno – umjetničkih manifestacija, koje se pod okriljem srpske zajednice, organizuju na području Donje Austrije. 

Jedna od srpskih porodica koja je uspjela da se skući u Tulinu, i to je jedna od karakteristika života Srba ovdje, da budu svoji na svome , jeste porodica Miodraga Lazarevića. On i supruga Anka, sa djecom Andrijanom i Bobanom, kupili su kuću u ovom gradiću od 26.000 stanovnika.

Mi nismo jedini koji imamo imovinu ovdje. Dugo smo razmišljali o toj životnoj odluci i ispostavilo se da supruga i ja nismo pogriješili. Imati kuću na zapadu nije mala stvar. Kada budemo penzioneri i vratimo se u naše selo Srednji Dragaljevac , naša djeca će imati svoj dom ovdje s obzirom da će Andrijana studirati medicinu , a Boban je završio školu za solarnog tehničara , tako da će oni ostati ovdje da žive i rade. Mi ćemo ih posjećivati i sjećati se perioda kada smo se kućili ovdje..., s osmijehom završava Miodrag ovaj dio priče o životu Srba u Tulinu, svojevrsnom muzeju na otvorenom - gradu umjetnika Egona Šilea i gradu cvijeća pokraj Dunava, o čemu ćemo govoriti u nekim narednim pričama.           

Piše: Snežana Milošević