Stari zavjet Luterove biblije sastoji se iz tridesetdevet knjiga u odnosu na četrdesetšest knjiga Starog zavjeta katoličke Biblije. 

Pisana je na staronjemačkom jeziku pa je ni Ivan ni njegov otac nisu znali čitati. Ivan se prisjeća kako je ova knjiga dospjela u Bijeljinu.

„Kad su Nijemci dolazili i naseljavali ove prostore donijeli su je. To je moja familija donijela, tačnije bakina braća su donijeli veliku bibliju ovamo u ove krajeve i kada su odlazili 1942. godine  za Njemačku onda su je ostavili sestri kao uspomenu", kaže Ivan za portal InfoBijeljina.

Gledano iz pozicije kulturnog nasleđa ova biblija ima neprocjenjivu vrijednost. Ipak niko u BiH nije dao Ivanu konkretnu ponudu i obećanje da će na pravi način sačuvati knijgu. 

Prema Ivanovim riječima bilo je ponuda, ali nedovoljnih da zamjeni sjećanja na porodicu koja kriju ove stranice.

„Nešto malo su bili zainteresovani u Muzeju u Bijeljini, i Islamska zajednica je bila zainteresovana da je uzme. Htjeli su da je restaururaju, konzerviraju i sačuvaju ali nisam bio rad da je dam. Nisam želio da izađe iz moje kuće“, naglašava Ivan.

Služeći u Austrougarskoj vojsci, Nijemci su došli i do Semberije. Privukla ih je plodna zemlja, tu su se nastanili i osnovali porodice. Tako su Vazmerovi nastavili život u Bijeljini, a sa njima i stara biblija.

Biblija Martina Lutera iz 1765. godine uskoro bi mogla da promijeni vlasnika ali samo iz jednog razloga - nastaviti porodičnu tradiciju. 

„Čuvaću Bibliju dok mogu, a kada to ne budem mogao daću je dalje na čuvanje sestrinoj djeci, da je i oni nastave čuvati. Da i oni imaju uspomenu, da znaju kog su porijekla,“  obećao je Ivan.

Za sada, on ponosno ostaje čuvar prvog pisanog traga, traga da su Nijemci nekad naseljavali prostore današnje Bosne i Hercegovine i da su svoju kulturu utkali i u živote našeg stanovništva.