Zbog nesprovođenja procesa digitalizacije, za koji su nadležni imali devet godina, najviše će ispaštati ljudi trećeg doba, koji su slabije upoznati s novim tehnologijama, oni slabije finansijske situacije te mještani prigradskih i seoskih naselja, kojima prijeti televizijski mrak.

Četvoročlano domaćinstvo Sikira iz Bistrice, kod Banjaluke, posjeduje televizor star 35 godina. Da bi ga kupili, svojevremeno su prodali bika od 700 kilograma.

Da bi sada kupili novi i poplaćali sve što ide uz njega, kako kažu, treba im još jedan bik, kojeg nemaju.

"Imam 350 maraka penzije i kako ću onda plaćati još nekih 40 KM za kanale? Reče mi sin da toliko košta i još koliko para za novi televizor, nemam odakle stvarno. Nadam se da će nam nešto od kanala ostaviti da možemo bar vijesti uveče pogledati, a ako neće, kako vi kažete, e pa onda ja stvarno ne znam šta da vam kažem. Evo, na ovom kanalu je bila, čini mi se, Bel televizija, a sada vidite šta je, snijeg i nema ništa", kazao je Stanoje Sikira.

Sedamdesetogodišnji Borislav Bojanić nije ni znao da će ostati bez televizijskog signala dok nije čuo od nas, ali kaže da je slika u posljednjih nekoliko dana dosta lošija te da kanali koje je nekada bez problema "hvatao" sada nestaju na više sati.

"Ne možemo biti bez televizora, šta da onda radim naveče, kako da vidim kakvo će vrijeme biti? Do prve prodavnice s novinama imam par kilometara tako da i to s obzirom na moje godine često nije izvodivo", istakao je Bojanić.

Slaviša Vučkovac, predsjednik mjesne zajednice Verići, kaže kako je u ovom kraju broj ljudi koji i dalje koriste obične antene negdje oko 20 odsto.

"Od tog broja skoro svi su stariji ljudi, mlađi imaju te neke risivere kablovske televizije. Jutros smo baš pričali kako je RTRS prije nekoliko godina pokrenuo digitalni signal, ali mu je Regulatorna agencija to zabranila. Na kraju će opet narod ispaštati, a ne oni koji su bili zaduženi za to sve", kazao je Vučkovac.

U Piskavici, još jednoj potkozarskoj mjesnoj zajednici, situacija je identična. Marko Savić iz Piskavice rekao je da, kao i sve ostalo u BiH, ni proces digitalizacije nije mogao biti urađen normalno.

"Evo čitam u Srbiji, a i Hrvatskoj, daju neke popuste i olakšice prilikom uzimanja risivera i prelaska domaćinstava na digitalni signal, a kod nas se još nisu ni uspjeli dogovoriti šta i kako da uopšte i počnu s radom, a kanale gase", navodi Savić.

Podsjećanja radi, još prekjuče je BHRT saopštila kako je morala ugasiti predajnik na lokaciji Veliki Žep pa je bez signala BHT 1 ostalo devet TV pretvarača, koji servisiraju šire područje Podrinja, uključujući opštine Srebrenica, Šekovići, Zvornik, Vlasenica, Bratunac, Višegrad, Bijeljina i Rudo. Već su stigli i novi zahtjevi za gašenje predajnika, a još više ih se očekuje.

Možda i najviše poražavajući podatak je to da je BiH među rijetkim zemljama na svijetu koje nisu započele proces digitalizacije, tj. proces pretvaranja analognog TV signala u digitalni oblik, koji na koncu građanima omogućava mnogo bolju sliku na TV prijemnicima, te brojne druge pogodnosti.