Poziv veterinara je lijep i human. Posao koji nema radno vrijeme, traži mnogo odricanja i požrtvovanosti. Veterinar u pravom smislu riječi može biti samo onaj kome je ljubav prema životinjama urođena ili naslijeđena.
Bijeljinski veterinar, Sandro Mađarac, omiljen među vlasnicima domaćih životinja i kućnih ljubimaca, već nekoliko godina uspješno rukovodi stručnim timom u Veterinarskoj stanici AD Bijeljina u Račanskoj ulici.
-Potičem iz veterinarske porodice, moj otac Miloš bio je veterinar, svoju ljubav prema životinjama prenio je na mene. Uvijek su oko mene bile neke životinje: cuke, mace, ribice, papagaji, zmije, miševi..
Period najranijeg odrastanja Sandro vezuje za veterinarsku stanicu. Kao što je neke davne godine školovani veterinar koji je studije završio u Beču i došao u Bijeljinu na službu i osnovao Veterinarsku stanicu, Joakim Perendija, išao na dvokolici po Semberskim selima da pomaže ljudima, tako su i Sandro i tata Miloš posjećivali sela, samo na malo moderniji način. Išli su kako kaže, fićom, peglicom i jugićem. Sandro je pomagao ocu prilikom nekih intervencija. I danas je isto, samo su auto i oprema mnogo moderniji.
-Tati i njegovim kolegama bio sam od velike pomoći, stekao sam iskustvo još kao mali, kaže Sandro kroz smijeh podsjećajući se djetinjstva i dodaje da je imao ulogu asistenta.
-Dok su mi govorili: daj ovo, daj ono, ja sam se osjećao mnogo bitan i važan. Naučio sam osnove veterine kroz igru.
Sandrovi snovi da postane pilot i želja njegovog oca da se bavi veterinom i krene njegovim stazama preplitali su se iz dana u dan. Vremenom je bio sve sigurniji da je hodanje po zemlji i pomaganje životinjama poziv kojim želi da se bavi. Počeo je raditi dok je još njegov otac bio živ i nada se da bi danas bio ponosan na njega i njegov rad.
Kao mali gledao je dokumentarne emisije neustrašivog poznavalaca krokodila i australijske divljine, Stiva Irvina, pa je tako i zavolio gmizavce i beskičmenjake. Kako kaže, omiljene životinje su mu zmija i ajkula. Čak je jednom u komšiluku uz očevu i pomoć veterinara Hujdurovića „spašavao“ smuka i odnio ga kući kao kućnog ljubimca. Mama je kaže, vrisnula i umalo se onesvijestila dok su se ostali smijali, a sutradan ga je ipak vratio u prirodu na oduševljenje svih.
Sandro brigu o svojim pacijentima često ponese kući pa ga najbliži pitaju šta se desilo, zašto je zamišljen.
-Ni jedna operacija nije rutinska, uvijek se brinem kako će pacijent da reaguje, da li će biti nekih neželjenih komplikacija ili nus pojava. Na svu sreću, osim nas, za postoperativni tok brinu se i vlasnici životinja, stalno smo u kontaktu, pa je lakše.
- Svaki dan sam srećan i ponosan jer sam učinio nešto što je svrha mog posla. Stekao sam mnogo prijatelja kroz posao, posebno sam ponosan što imam pacijente i iz drugih gradova. To je za mene posebna čast, priča Mađarac.
-Sve to je povezano sa prijatnim osjećanjem, sa uzvraćenom emocijom životinje kojoj si pomogao. Životinja zna i razumije kad joj se pomogne - iskren je Mađarac.
Da misli i na najmlađe, dokazao je nedavno kada je organizovao posjetu Veterinarskoj stanici. Djeca iz Vrtića „Dragan i Zoran“ i „Bajka“ bili su njihovi gosti.
Pokušao je na zanimljiv način da im približi svoju profesiju. Mališani su imali priliku da vide i da se druže sa raznim životinjama, ali i da mu postavljaju pitanja. Ovakvih posjeta biće i ubuduće.
Sandro je dostupan svim vlasnicima kućnih ljubimaca i domaćih životinja 24 sata dnevno, svakog dana u sedmici. Kaže da nema mnogo slobodnog vremena, a kada ga ima, provodi ga sa suprugom Sanjom i kćerkicom Ivom.
-Nekad doručkujem u vrijeme ručka, a nekad i za to nemam vremena, ali volim svoj poziv pa mi nije teško. Ne bih volio da Iva nastavi tradiciju, jer je mnogo naporno.
Bilo je kaže i neobičnih zahtjeva sugrađana da odu i istjeraju zmiju iz kuće ili postavljanje raznih pitanja poput - da li može prilikom eho pregleda skotne kuje da se odredi pol šteneta. Kažu da se uvijek nasmiju vlasnicima kućnih ljubimaca koje su posebno razmazili pa moraju da ih obuzdavaju kao da su u pitanju bengalski tigar ili neka druga divlja životinja. Tada njih petorica, šestorica, drže jednu macu za neku najobičniju intervenciju.
U toku je i nagradna igra na FB stranici Veterinarske stanice gdje svake sedmice fotografija ljubimca koja dobije najviše lajkova, dobija po Vašem izboru: vakcinaciju, čipovanje, preglede...
O kvalitetu usluga koje pružaju govori broj njihovih pacijenata i prijatelja. Na kraju ove priče možemo samo da im uputimo riječi hvale i poželimo još mnogo uspjeha u daljem radu!