Tragovi nemilosrdne rijeke Bosne, koja se prošlog maja ulila u ovo mjesto, vidljivi su na svakom koraku, a mnogi građani, iako su već jednom stekli sve, kreću u život ispočetka.

Ipak, bez obzira na sve, ljude koje smo obišli godinu dana poslije i dalje u sebi nose veliki optimizam, iako realnog osnova možda i nema.

Na farmi Čedomira Borojevića, jednog od najvećih farmera i proizvođača mlijeka u RS iz mjesta Tišina, u momentu bujice nalazilo se oko 500 goveda, od kojih se 340 utopilo, a šteta koju je pretrpio iznosila je oko 1,5 miliona evra.

"Nakon poplava dugo sam razmišljao šta ću i kako raditi, ali nikada nisam sebi postavljao pitanje da li ću nastaviti da se bavim stočarstvom. Samo je bilo pitanje kako dalje. Obećanje od nadležnih je bilo da će cijeli stočni fond biti obnovljen, ali do toga nije došlo", kazao je Borojević.

Kada je vidio da neće sve biti kako je obećano, otišao je u banku, podigao kredit i kupio nove junice, o kojima se sada zajedno s onom stokom koja je preživjela brine 20 radnika ove farme.

"Da nije bilo međunarodnih organizacija, ne znam kako bih opstao. Od njih je stigla pomoć na farmu od oko 100.000 maraka u hrani, a pomogle su mi i kolege iz cijele BiH", kazao nam je Borojević, na čijoj farmi se sada nalazi oko 250 grla, što je polovina onog što je imao prije nesrećnog maja 2014.

Penzioner Marko Prgomet (80) ni godinu poslije nije uspio da sanira dom, jer, kako je rekao, vaučer od 5.000 KM bio je dovoljan da pokrije samo dio troškova. Inače, on je sa suprugom mjesec dana spavao na tavanu, a njihova slika kako s krova posmatraju razaranje Šamca obišla je svijet.

"Ovdje sam sam i saniram šta mogu. Pomogla mi je malo i opština, ali i ona je siromašna. Supruga mi je u Beču kod djece, oporavlja se od pada s tavana. Povrijedila je nekoliko kičmenih pršljenova pa je bila i nepokretna", kazao nam je Marko.

Iako je ušao u devetu deceniju života, kaže kako planira da se ponovo vrati svom zanatu, a to je pletenje pruća kako bi zaradio da vrati dugove.

Cvjetin Đurkanović, kojeg smo zatekli u izbjegličkom naselju Duga, kaže kako su on i njegove komšije imali nesreću da se voda posljednja povukla iz ovog dijela grada.

"Ljudi koji nisu imali gdje morali su da se vrate i usele prije nego što se sve isušilo pa su spavali u vlazi. Na pomoć nismo mogli toliko dugo čekati već smo o svom trošku krenuli u obnovu. Najveći strah imamo od vlage, koja će se sigurno vratiti kad nastanu vrućine", kaže nam Đurkanović.

Prema njegovim riječima, nakon poplava najbolje su prošli oni koji su imali nekog svoga iz inostranstva koji je mogao da pomogne.

Savo Minić, načelnik opštine Šamac, kazao nam je da i te kako postoje razlozi za optimizam kada je budućnost ljudi u ovoj opštini u pitanju, ali da mnogi građani to ne vide jer su zatrpani svakodnevnim problemima u vezi s egzistencijom njih i njihove djece.

"Renovirane su škole i vrtići, a u toku je i sanacija opštine. Uređena su igrališta, sanirani putevi. Preko 80 projekata vrijednih 30 miliona maraka je realizovano u našoj opštini, što je otprilike šest naših budžeta", kazao je Minić.

Prema njegovim riječima, prioritet u narednom periodu je pokretanje privrede, koja je usljed poplava devastirana.

"Privrednici će ulagati samo ako su sigurni da im voda neće sve ponovo odnijeti. U skladu s tim počinjemo uskoro pojekat rekonstrukcije parapetnog zida na rijeci Savi, kao i sanaciju nasipa na rijeci Bosni. Odobrena su nam sredstva za projektnu dokumentaciju, a sav posao biće završen za nekoliko mjeseci", kaže Minić.

Šesnaestog maja na trgu u Šamcu planirano je obilježavanje godišnjice katastrofalnih poplava, kao i otkrivanje spomenika u sjećanje na ono što su Šamčani preživjeli.

Nezavisne novine će u narednom periodu obići i sve druge gradove širom BiH koji su stradali u prošlogodišnjim poplavama kako bi se uvjerili kako teče oporavak.