Iz depeše se, pak, može iščitati da Gelbard nije potpuno vjerovao Tuđmanu, te da je od njega tražio da obuzda tamošnje lidere. 

"Gelbard je naglasio Tuđmanu da SAD iskreno žele pomoći bh. Hrvatima i da razumiju njihove interese, ali da ih treba braniti unutar FBiH. Međutim, naši napori konstantno nailaze na negativizam i opstrukciju od strane najviših zvaničnika HDZ-a i člana Predsjedništva (Ante) Jelavića, koji te napore predvodi", ističe se, te dalje navodi da je Jelavić "blokirao napredak u svim ključnim pitanjima" poput privatizacije i medija, te da je njegova politička upotreba HVO-a "postala teret i samim Hrvatima". 

"Hrvatske tvrdolinijske organizacije poput Hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata (HVIDRA) započele su s opasnom kampanjom provokacija protiv SFOR-a i OHR-a. Potrebna nam je Vaša pomoć da obuzdamo Jelavića", rekao je Gelbard Tuđmanu. "Mi smo spremni pomoći bh. Hrvatima u rješavanju teških pitanja kad bi nam bh. Hrvati to dozvolili", stoji u depeši. Tuđman je, kako se tvrdi u dokumentu, rekao da je potrebno uraditi mnogo više u vraćanju javnog povjerenja kako bi ubijedili Hrvate da je njihova budućnost u FBiH, te se požalio na "bošnjački opstrukcionizam", na šta mu je Gelbard odgovorio da je lično pomogao uklanjanje gradonačelnika Bugojna Brace, te da SAD od Bošnjaka zahtijevaju saradnju na svim poljima. 

"Ambasador Gelbard je rekao Tuđmanu da je obezbijedio da Izetbegović odustane od bošnjačkog insistiranja od blokade ratifikacije sporazuma o specijalnim odnosima sa Hrvatskom", navedeno je u depeši. 

Govoreći o "trećem entitetu", u depeši je istaknuto da je Tuđman za početak odbacio tu ideju, ali da je "izrazio simpatiju za kantonizaciju čitave BiH", protiv čega je bio Gelbard, iz straha da bi to izazvalo segregaciju BiH. 

"Naš fokus je puna implementacija Dejtonskog sporazuma bez izmjena", istakao mu je Gelbard. 

Zanimljiv dio razgovora je i o odnosima RS i Kosova. Istaknuto je da je Tuđman izrazio zabrinutost da bi mogao postojati "nekakav dil u vezi sa RS i Kosovom". 

"Gelbard mu je objasnio da sumnja u to da Milošević ima interes da produbljuje odnose sa RS, i odbacio glasine da bi RS mogla biti razmijenjena za Kosovo", istaknuto je, uz napomenu da SAD insistiraju na teritorijalnom integritetu BiH.   

Gelbard je podsjetio Tuđmana na pomoć SAD pri rješavanju pitanja Prevlake, a osim toga, podvukao mu je važnost saradnje sa Milom Đukanovićem, predsjednikom Crne Gore. 

Gelbard je sa Tuđmanom razgovarao i o haškim predmetima "Tuta" i "Štela", tražeći od njega da se sa Haškim tribunalom uključi u rješavanje tog pitanja i da ih izruči Hagu, na šta je Tuđman odgovorio da mu je politički naštetilo izručivanje desetorice optuženika dvije godine ranije, te u tom slučaju mora biti sproveden "legitiman pravni proces" izručenja.  

Govoreći o suđenju Nadi i Dinku Šakiću, optuženima za ustaške ratne zločine iz Drugog svjetskog rata, Gelbard je prenio duboko razočaranje Vlade SAD zbog odbacivanja predmeta protiv Nade Šakić, te je izrazio nadu da suđenje Dinku Šakiću neće završiti na isti način. 

"Tuđman se saglasio s ovim, uz napomenu da je odbacivanje predmeta Nade Šakić bilo glupo, te je uvjerio Gelbarda da će suđenje Dinku Šakiću proći na zadovoljavajući način", istaknuto je. 

Ovdje je u depeši, koju je sastavio ambasador Vilijam Montgomeri, napomenuto da im Tuđman nije govorio istinu. Navedeno je, naime, da im je Tuđman najavio da će zbog predmeta Nade Šakić "zatražiti promjene u pravosuđu". U depeši, pak, piše da su se promjene u pravosuđu o kojima je Tuđman govorio desile prije tog predmeta. 

Tuđman: Ne svrstavajte nas na Balkan! 

Franjo Tuđman, hrvatski predsjednik, požalio se Klintonovom izaslaniku Robertu Gelbardu na britanski atlas u kojem je Hrvatska opisana kao balkanska zemlja, stoji u depeši iz marta 1999. 

"Tuđman je time želio ilustrovati namjere da se Hrvatska uvrsti u grupu sa njenim manje razvijenih susjedima. Tuđman se žalio na regionalni pristup EU, strahujući da bi to moglo oslabiti evropske aspiracije zemlje", navedeno je. 

Gelbard je Tuđmanu odgovorio da ne može komentarisati EU politiku, ali da je pozicija SAD da se zemlje cijene ne prema geografskom položaju, nego prema konkretnom političkom i ekonomskom napretku.