NN: Na koji način će RS sanirati dug koji prelazi pola milijarde maraka, odnosno direktni dug zdravstvenih ustanova RS zaključno s prošlom godinom?

BOGDANIĆ: Mi razgovaramo sa Svjetskom bankom da se oni uključe. U stvari, oni su iskazali interes da će se uključiti u saniranje budžeta, a mi smo tražili da to bude saniranje zdravstva. Očekujem da ćemo s njima dogovoriti mjere i vidjeti kako rješevati probleme. S druge strane, mislim da smo i u Reformskoj agendi rekli, a i sa svima s kojima smo kasnije razgovarali,  tražili uvođenje akciza na određene proizvode za više prihoda. Mislimo da ćemo i s uvođenjem trezorskog sistema uvesti racionalizaciju i u budućnosti ne praviti ovakav deficit. Vodimo razgovore sa Svjetskom bankom, pa s njima ili na drugi način, cilj nam je smanjiti troškove i finansijske obaveze, odnosno obim sredstava.

NN: Kako će uvođenje trezorskog sistema finansiranja doprinijeti racionalizaciji u zdravstvu ?

BOGDANIĆ: Uslijediće racionalizacija potrošnje, te jednostavno u budućnosti nećemo imati ovakve probleme i deficite, već bolju organizaciju i racionalnije funkcionisanje. Trezorski način finansiranja bi trebalo da zaživi već ove godine i na tome radimo i sa USAID-om. Bez sumnje će donijeti uštede, jer podrazumijeva namjensko i plansko trošenje novca, bez mogućnosti preusmjeravanja sredstava.

NN: Kada već govorimo o saradnji sa Svjetskom bankom, odnosno mogućnostima koje se razmatraju, da li je sada realnije očekivati stipendiranje studenata medicine, kako bi se ublažile posljedice nedostatka, odnosno odliva stručnjaka?

BOGDANIĆ: Moje je mišljenje da apsolutno treba da učinimo sve da zadržimo kadar koji se školuje ovdje. Najčešće su to i najbolji studenti, najveći stručnjaci u koje uložimo mnogo i nažalost pustimo ih da odu. To jeste jedna od mogućnosti koje treba ozbiljno da razmotrimo i gledamo da se određeni iznos sredstava usmjeri baš na ovaj kadar.

NN: Očekujete li da se uskoro realizuje inicijativa u vezi s preusmjeravanjem sredstava od akciza na duvan u zdravstveni sistem? U ovom trenutku je aktuelizovana inicijativa Udruženja onkoloških pacijenata...

BOGDANIĆ:  Akcize na duvan treba da idu za liječenje svih pacijenata, a  ne pojedinih, iako će vjerovatno zbog troškova liječenja veliki dio ići za ovu kategoriju pacijenata. Svi u BiH će se prije ili kasnije morati opredijeliti za to, jer i u FBiH, gdje postoji samo veća razuđenost u organizaciji vlasti i odgovornosti, isti je iznos dugovanja UKC Sarajevo kao i u Banjaluci, odnosno isto je u bolnici u Bihaću i u Istočnom Sarajevu. Dakle, potreba za tim je velika u čitavoj BiH i moraće se pristupiti rješavanju problema čim prije.

NN: Kada govorimo o stanju u zdravstvu RS, kraj prošle godine obilježili su i štrajkovi medicinskih radnika i pozivi na Vašu ostavku, odnosno smjenu. Kako gledate na to?

BOGDANIĆ: Funkcionišemo u vremenu kada je sve pomiješano, i potreba i politika, pa i prebacivanje odgovornosti i neznanja. Ostavka ministra ne rješava ništa jer kada se vlast mijenja, sistem se preuzima. Veoma često o tome govore ljudi bez značajnijih rezultata iza sebe. Uvijek sam spreman podnijeti ostavku, ako čovjek ima hrabrosti i zna kako bi u rekordnom roku unaprijedio situaciju. Da imamo takve genijalce u Sindikatu, kakvim se predstavljaju, ne bi sjedili ovdje. Znate, virtuelni svijet je lako graditi, ali treba sve to realizovati. Spreman sam se i zamijeniti s predsjednikom Strukovnog sindikata doktora medicine (Miodrag Femić), uz garanciju da ću za šest mjeseci bolje organizovati Sindikat, odnosno uz njegove garancije da će u tom periodu realizovati genijalne ideje za spas zdravstva koje predlaže u javnosti i šta će ako to ne uspije. Nije uopšte lako. U zdravstvu jesmo preuzeli sve što je bilo kvalitetno u ranijem sistemu, iako se nalazimo u potpuno drugom vremenu, gdje je prikupljanje doprinosa otežano i zbog ekonomske situacije. Jedan dio poslodavaca uplaćuje doprinose na najniži iznos plate, zatim rad na crno, smanjivanje stope zdravstvenog osiguranja... Sve to je godinama uticalo na nastajanje problema. Ono što je od ključne važnosti za sve da shvatimo to je da zdravstveni sistem funkcioniše zbog pacijenta, a ne zbog ministra ili direktora.

NN: Nakon južnog krila nastavlja se rekonstrukcija UKC RS Banjaluka. Ima li dovoljno sredstava i za Ginekologiju, Pedijatriju..., koje su takođe predviđene za sanaciju?

BOGDANIĆ: Ima. Za ostatak projekta ima dovoljno sredstava i da se urade Ginekologija i Pedijatrija. Južno krilo je otvoreno i sada nam slijedi tender i izvođači radova da se nastavi dalje. Treba se sjetiti kako su izgledale bolnice, treba biti pošten i reći da 40 godina nije urađeno nešto poput južnog krila i da slične usluge nemamo ni u okruženju. U zdravstvenom sistemu RS je urađeno mnogo i često se nepravedno politizuje, čak i od ozbiljnih političara. Uvijek navodim primjer Agencije za lijekove BiH, gdje je rečeno da ćemo imati pravilnik o lijekovima do 1. marta, a evo na čelu je sada kadar PDP-a, dakle nije iz SNSD-a, pa ništa još. Iako, podržavam inicijativu i nadam se da će uz pritisak Svjetske banke cijene lijekova i biti niže.

Bolnica Kasindo

NN: Kako gledate na situaciju u Istočnom Sarajevu kada su u pitanju uslovi rada i liječenja?

BOGDANIĆ:  Vlada RS je donijela odluku o gradnji bolnice u Istočnom Sarajevu i sve spekulacije da smo ostavili ili zanemarili sarajevsko-romanijsku regiju su netačne i zlurade. Razumijem situaciju i reakcije zaposlenih i pozivam ih da zajedno nastupaju i kada predstavljaju situaciju, jer ako pacijenti izgube povjerenje u zdravstvene radnike i ustanove, bojim se da bi tek tada uslijedio težak period za sve nas, posebno tamo gdje već sada imamo jako mali broj osiguranika.

Ista prava za sve osobe s invaliditetom

NN: Da li je moguće unaprijediti položaj osoba s invaliditetom u RS, prije svega u segmentu integrisanosti, zapošljavanja, jer čini se da sistem ne prepoznaje dovoljno civilne OSI čak i u odnosu na RVI?

BOGDANIĆ:  Kada je u pitanju zdravstveni sektor,  upravo smo se upustili u ideju da se sve kategorije OSI stave u isti rang i da prednost koju imaju RVI u zdravstvenim ustanovama bude ista za sve OSI. Kada govorimo o integraciji i zapošljavanju, mislim da je složena ekonomska situacija izražena i u mnogim razvijenijim sredinama, pa tako i kod nas. Ipak, siguran sam da može bolje i da treba više da govorimo i radimo na tome. Možda naši poslodavci nemaju dovoljno znanja, imaju predrasude u pogledu radne produktivnosti, možda ne radimo dovoljno ni na tome da se mnogi podrže u radu od kuće, svi treba tu da damo više, a mediji posebno mogu pomoći u pravim informacijama