Naslušala se, priznaje, i osporavanja, ali joj je to predstavljalo, kako kaže, "hranu" odnosno "gorivo".

"Ne mogu da kažem, ranije, kada sam bila mlađa, da mi nije smetalo. Boljele su me mnoge stvari, ali jednostavno, s godinama, roditelji su me savjetovali da se trebam naviknuti, okrenuti svom cilju, da je uvijek bilo dobrih i loših ljudi. Da nije bilo tih komentara možda ne bih bilo tu gdje jesam", ističe Bošnjakova.

Prisjećajući se svojih početaka, ističe da je trenirala više sportova, uključujući i karate, a kada je upitala trenera može li da se takmiči, dobila je odgovor da borbe nisu za djevojčice.

"Poslije toga vidjela sam da moje drugarice idu na rukomet. Odlučila sam da idem sa njima, te da kažem tati da sam na karateu. Poslije toga mi je bio veliki problem jer je termin za rukomet trajao sat i po, a na karateu je trening trajao sat", prisjetila se Damljana tokom gostovanja u emisiji "Kafica" portala InfoBijeljina.

Trebalo je to reći strogim roditeljima, pogotovo ocu, kojeg je pred rođakom pitala da li može trenirati rukomet. Rođak je stao na njenu stranu. Zanimljivo je da je u svim sportovima koje je trenirala osvajala medalje. Kaže - za to je zaslužna genetika, jer potiče iz sportske porodice.

Duboko je, ističe, vjerovala u svoj potencijal, počela trenirati još sa šest godina, i to košarku, te "lutala" iz sporta u sport, pronalazila se i pronašla se u rukometu.

Igrala je u bijeljinskom "Radniku", potom u Tuzli, Brčkom, Novom Sadu, a zatim odlazi u inostranstvo. Impresivne utiske stekla je u Španiji. Onda ju je spotski put odveo u Rusiju, gdje je ove godine potpisala dvogodišnji ugovor. 

Nastupa i za reprezentaciju BiH. Imamo dosta talenata u Srpskoj i BiH, kaže Damljana, ali je, ocjenjuje, neophodna bolja podrška sportu.

Čiji je sve dres nosila u svojoj bogatoj karijeri i kakva je iskustva, ali i prijateljstva stekla, pogledajte u našoj emisiji "Kafica".