Balkan je vijekovima bio raskrsnica kultura, a to se najbolje vidi u našem jeziku. Kada danas otvorite ormar i posegnete za košuljom, ubijeđeni ste da koristite staru srpsku riječ. Međutim, istorijska je činjenica da je u pitanju turcizam, dok je pravi starosrpski naziv za ovaj odjevni predmet u modernom dobu potpuno zaboravljen.

Jedan korisnik Reddita podsjetio je na naše bogatstvo jezika i riječnika, opisujući trenutak kada je njegov deda za košulju koristio potpuno drugačiju riječ. Naši preci su je nazivali potpuno drugačije, toliko da danas niko ne bi ni znao šta se traži od njega.

"Moj deda je uvijek tako govorio. Sjećam se, kad sam bio dijete, on nikada ne bi rekao 'daj mi košulju', nego 'donesi mi moju rubaču'. Tako ja kažem djeci kroz šalu, a oni misle da pričam strani jezik" napisao je korisnik pomenute mreže.

Riječ bila najviše zastupljena u selima

Etnolozi objašnjavaju da je rubača pravi stari slovenski naziv koji se vijekovima koristio u našim selima. Riječ potiče od glagola rubiti i označavala je košulju napravljenu od domaćeg, grubo tkanog lana ili konoplje koja se ručno opšivala.

Sa dolaskom Osmanlija na ove prostore, riječ košulja, koja vuče korijene iz osmansko-turskog jezika (kölmek, odnosno današnjeg gömlek), polako je potisnula stari domaći izraz. Turska riječ je vremenom postala toliko prirodna da je ušla u zvanične gramatike kao književni standard, dok su stari srpski izrazi ostali zaključani u sjećanjima naših baka i deka.

Pored same košulje, iz govora su nestali i nazivi za njene dijelove koji su se u Srbiji koristili u 19. i početkom 20. vijeka:

- Ošvice: Pažljivo rađen, gust narodni vez na manžetnama i oko vrata košulje, koji je predstavljao vrhunac umijeća seoskih djevojaka.
- Skuti: Donji dijelovi dugih ženskih narodnih košulja koji su padali od struka naniže poput suknje.

Sledeći put kada budete zakopčavali dugmad na svojoj košulji, sjetite se da na sebi nosite svjedočanstvo prohujalih vijekova i jezik koji se mijenjao zajedno sa našom istorijom.