Kako objašnjava Lazo Đurđević, stečajni upravnik Fabrike šećera Bijeljina, zbog čije se imovine mjesecima vodi borba da li će biti rasprodata na licitacijama kako bi bili namireni povjerioci ili prodata jednom od četiri potencijalna kupca koji žele da je pokrenu, nikome još nije jasno zašto se toliko oteže s njenim upisom.

- Ne znam zašto odgađaju ni ko je odgovoran, a nije zahvalno ni da prognoziram. Ročičte na kojem će morati biti odlučeno o budućnosti fabrike je 4. maja. Nadam se pozitivnom ishodu - rekao je Đurđević.

Da bi bijeljinska "Šećerana" uopšte bila prodata nekom od četiri zainteresovana kupca, do 4. maja ove godine morala bi biti upisana njena imovina u zemljišne knjige čime bi bila okončana saga o ovom nekadašnjem gigantu.

Jedan od potencijalnih kupaca, predstavnik investitora iz inostranstva, banjalučki biznismen Goran Vajkić kaže da niko pametan neće kupiti fabriku koja nema "u papirima" riješena sva imovinsko-pravna pitanja.

- Stalno vršim pritisak na Ministarstvo poljoprivrede da se pomjere s mrtve tačke, da prestanu da blokiraju postupak. Niko ko se imalo razumije u posao neće kupiti mačka u vreći, odnosno fabriku čija imovina nije upisana. Naš cilj je bio da kupimo "Šećeranu" što ranije, da se počne s remontom i da se iskoristi ova sezona sjetve. Na ovome se tačno vidi koliko je ova država neozbiljna kada za sedam godna nije uspjela da završi proceduru u vezi s upisom imovine jedne fabrike. Nekoliko koraka neophodnih za početak rada moralo je biti obavljeno još prošle godine. Za sjetvu domaće repe više nema vremena, ali se nadamo da ćemo riješiti u narednim mjesecima ovu papirologiju, pa da otkupimo repu od proizvođača iz okruženja ili sa slobodnog tržišta - kaže Vajkić.

Ni tehnički direktor "Šećerane", Rade Rakić, nije siguran šta se dešava s papirologijom i zašto se toliko odugovlači.

- Kasni se sa sjetvom, ali i s remontom postrojenja, pa su šanse da proizvodnja bude pokrenuta u septembru gotovo nikakve. Kao da neko moli boga da sve propadne i želi da otjera investitore. Problem sa skidanjem zabrane na promet imovine, a posebno na pitanje uknjižavanja, trebalo je brzo da bude riješen, ali nije, pa sve kasni zbog toga, a odlaganje ročišta u katastru samo je produbilo problem - rekao je Rakić.

U Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS kažu da upis imovine još nije okončan, a da detalje znaju u Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove (RUGIPP) koja vodi upis imovine.

- U "Šećerani" je u toku stečajni postupak, a ministarstvo je zainteresovano da što prije dođe do njegovog kraja kako bi fabrika mogla da počne da radi - rekli su u ministarstvu.

U posljednjih nekoliko mjeseci, osim Vajkića, pojavila su se još tri investitora iz Švajcarske te Austrije.

Fabrika šećera Bijeljina nekada je zapošljavala više od 450 radnika. Da bi novi vlasnik uopšte mogao da je kupi, potrebno je da bude skinuta zabrana za otuđivanje imovine izrečena u Okružnom sudu Banjaluka na suđenju Zoranu Ćopiću, bivšem vlasniku, osuđenom za pranje para narko-bosa Darka Šarića.

Procjenjuje se da je za remont "Šećerane" potrebno oko 20 miliona KM, kao i dodatnih 45 miliona KM za zasad šećerne repe. Stečaj je otvoren u septembru, a već u oktobru bila je zakazana prva licitacija za prodaju devet kombajna za vađenje repe, pet hladnjača, valjka i filtera pod pritiskom za namirenje bivšeg direktora Bojana Mrđena, sina direktora "Agrokop eksport-importa" Ljube Mrđena, kome je suđeno za pranje novca u slučaju protiv Zorana Ćopića. Ljubo Mrđen je priznao krivicu i osuđen je na šest mjeseci zatvora. Istraga je vođena i protiv Bojana Mrđena.