Da paradoks u rubrici vjerovali ili ne, bude veći, iskrsla je činjenica da je Dragutin sa ovog svijeta otišao, odnosno preminuo, još prije više od 16 godina!

 

Riješenje je potpisao predsednik komisije dr Rajko Kličković, a da ujdurma i ironija budu još veći, pokojniku je „velikodušno omogućen“ rok za dostavu žalbe od 15 dana.

Jasna Tatić, ojađena kćerka upokojenog, u ime porodice vidljivo sarkastično se oglasila na društvenim mrežama.

 

–Izvinjavamo se Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite–Komisiji za implementaciju člana 152. Zakona o radu, kao i predsedniku komisije dr Rajku Kličkoviću, što naš dragi Kozina Dragutin nije u mogućnosti da se u roku petnaest dana žali na „blagovremeno“ doneseno riješenje jer je nažalost preminuo prije nešto više od 16 godina. Ovom prilikom Vas u ime porodice obavještavam da Dragutin Kozina neće iskoristiti to zakonsko pravo, mada bi on kao pravnik, to sigurno želio, ali iz opravdanih razloga trenutno nije u mogućnosti jer već 16 godina i pet mjeseci nije prisutan u ovozemaljskom životu. Nadam se da ćete uvažiti njegovo odsustvo, koje je prouzrokovano višom silom. S poštovanjem, Jasna Tatić-doslovno je navodeno u porodičnoj objavi na društvenim mrežama.

Javnosti je na uvid prezentovano i riješenje ministarstva od 5. februara ove godine. Datum na pečatu na koverti svjedoči da je resorno ministarstvo, nakon šesnaest i po godina, bilo nešto ažurnije, i na poštu za Derventu odaslalo  ga „samo“ mjesec dana i istog datuma kasnije - 5. marta.

 

Ova gotovo nevjerovatna priča potkrijepljena je i umrlicom iz koje se vidi da je Dragutin Kozina, zaista, „iznenada preminuo 25. oktobra 2004. godini u 10 sati u 67 godini života“. Sahrana je obavljena sutradan na rimokatoličkom groblju Rabić u Derventi.

 

Porodica pokojnog Dragutina neće žalbom ili nekim drugim dopisom reagovati na riješenje-odbijenicu ministarstva. Pravi „odgovor“ je objelodanjivanje ove neviđene bruke. Ministarstvo, ministri, razne komisije i svi zaposleni trebali bi da postoje i rade za dobrobit svog naroda a ne da čekaju da neki zahtjev, upućen na njihovu adresu čeka da postane punoljetan da bi uopšte došao na razmatranje. Ja sam zet pokojnika a Jasna je moja supruga. Mi smo inače doktori veterinarske medicine, radimo za dobrobit životinja, pa smo još vise razočarani kad vidimo kako se institucije odnose prema svojim građanima-kaže, za „Novosti“, Dobrica Tatić, zet pokojnog Dragutina.