Riješena vjekovna misterija: Naučnici najzad otkrili čemu su služili kipovi sa Uskršnjeg ostrva?
Priča o preživljavanju ranih stanovnika Uskršnjeg ostrva već dugo golica maštu naučnika. Sada istraživači vjeruju da su otkrili kako je drevna civilizacija uspjela da vijekovima održi društvo u nedostatku svježe vode, i šta ih je navelo da izgrade masivne statue poznatije kao moai.
Evropski zapisi iz 18. vijeka opisuju ove ostrvljane kao bića koja mogu da piju morsku vodu bez posljedica - iako danas znamo da ljudsko tijelo ne može da preradi veliku koncentraciju morske vode. Do 1887. godine, stanovništvo Uskršnjeg ostrva je znatno opalo zbog trgovine robljem i zbog raznih bolesti, ukidajući bilo kakvu mogućnost da se sazna usmena istorija ostrvljana.
Naučnici su sproveli dva terenska istraživanja širom ostrva. Sa izuzetkom od dva teško pristupačna jezera i potoka koji se često pretvara u močvaru, naučnici su otkrili da Uskršnje ostrvo nema značajan izvor vode za piće.
"Porozno vulkansko zemljište brzo upija kišu, što rezultira manjkom potoka i rijeka", kaže vođa istraživanja Karl Lipo.
Tako da se tim okrenuo četiri metra visokim kipovima koji se nalaze duž obale.
Dok kiša pada, porozno zemljište upija vodu i izbacuje je tamo gdje se stjene sreću sa okeanom. Kada je plima niska, "to dovodi do nastanka toka slatke vode direktno u okean". Svježa i okeanska voda se mješaju i nastaje "slankasta, ali pitka voda duž obale" koja sadrži dovoljno nizak nivo soli koji čini vodu pogodnom za piće.
"Iako su priobalne vode lošeg kvaliteta, očigledno su dovoljne da daju oslonac stanovništvu i omoguće im da izgrade veličanstvene kipove po kojima je Uskršnje ostrvo i poznato", kažu istraživači.
Smatra se da su visoki kipovi nagovještavali izlivanja podzemnih voda u okean, omogućavajući stanovnicima da skinu svježu vodu sa površine, grade rovove i druge priobalne prelaze. Ove rezerve vode bi pomogle narodu Rapa Nui u sušnim periodima.
Međutim, drugi istraživači misle su male cisterne, koje su pronađene na ostrvu, služile za prikupljanje padavina. Karl Lipo kaže da, ako su ove cisterne služile za prikupljanje kišnice, onda bi one bile mnogo veće. U ovim cisternama može da se sakupi od dva do četiri litara vode, a sa padavinama od 1.240 milimetara godišnje i sa stopom isparavanja vode, cisterne bi vjerovatno bile održivi izvor samo jednu trećinu godine.
U narednim istraživanjima, tim se nada da će shvatiti kako je dostupnost pitke vode na određenim lokacijama povezana sa izgradnjom kipova.