Kada se neko bavi politikom, prati se i šta priča, a i kako priča. Na zapadu se ulaže mnogo novca i vremena da bi političar izgradio stil, način obraćanja, ali i pored svega, dešava im se da kao Džorž Buš mlađi budu upamćeni samo po besmislenim izjavama koje su davali. Naši političari imaju luksuz da se ne rotiraju tako često kao na zapadu, pa im neke omaške pretjerano remete karijeru. Doduše, mnogi smatraju da su Ognjena Tadića odlučujućih glasova koštale neprilične izjave u poslednjem predizbornom duelu sa Dodikom. Sa druge strane, glasači uvijek ističu da više vole političare koji su britkog jezika, poput Dodika, nego umjerene poput Radmanovića. Dodik je majstor obraćanja sa bine, i često se samo prvih par minuta drži pripremljenog govora, a potom improvizuje i postaje opušten poput stendap komičara. Kada je tema retorika, sve češće se o njoj govori u smislu sadržaja izgovorenog, pa se pominju oštra, pomirljiva i slične retorike. Novinar Slobodan Popadić kaže da je politička retorika u BiH – isprazna.

Emocije i argumenti

– Ako se gleda po nacionalnim kvotama, Dragan Čović čas govori o ugroženosti Hrvata, čas o suživotu u BiH, ili postavlja stotine rokova za formiranje vlasti koje on prvi probije. Bakir Izetbegović ima takav predznak da sve što kaže, pa makar to bilo pozitivno i istinito, nikada neće biti pozdravljeno u RS, a ni u Hercegovini. Milorad Dodik pobjeđuje na „srpskoj priči“ i ne zanimaju ga posljedice ni granice sukobljavanja sve dok ima dovoljno glasača. Dakle, uglavnom dominiraju stare poruke koje, nažalost, i dalje prolaze kod građana, dok novih obraćanja nema ili nam ona izgledaju nerealna – tvrdi Popadić.

Čitav članak pročitajte u novom broju narodnog magazina Istina.