Ovaj registar prvi je korak koji će uslijediti nadolazećim izmjenama Porodičnog zakona RS. Prema riječima ministra pravde RS Miloša Bukejlovića, ovaj dokument će po hitnom postupku biti upućen u skupštinsku proceduru. 

 

Jedan od ciljeva je, istakao je on, ubrzati višegodišnji proces usvajanja, odnosno olakšati put djeci do potpunijeg odrastanja, u krugu porodice, što će omogućiti i sistematičan pristup ovoj oblasti porodičnog uređenja. 

 

- Iz razloga eventualne ekspeditivnosti u ovom postupku predviđeno je da se formiraju registri koji bi na specifičan način odredili lica koja su kompetentna da budu usvojitelji i djecu koja su podobna da budu usvojena. Ta priča se privodi kraju i mislim da bi sve trebalo da bude gotovo do kraja mjeseca - kazao je Bukejlović. 

 

Za izradu pravilnika o jedinstvenom ličnom registru usvojenja, kojim se uređuje sadržaj i način njegovog vođenja, zaduženo je Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS. 

 

 

S obzirom na najbolje prakse iz regiona, osnivanjem ovog registra predviđena je, kako su objasnili u Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite, centralizacija podataka o budućim usvojiocima za koje je prilikom upisa u registar utvrđeno da su podobni da usvoje dijete, kao i o djeci za koju je utvrđeno da su podobna da budu usvojena. 

 

- Očekuje se da to doprinese jednoobraznosti postupaka, kao i širim mogućnostima da se izabere adekvatna porodica za određeno dijete - istakli su u ovom ministarstvu. 

 

Podsjetili su da su u prethodnom periodu donijeli i Pravilnik o vođenju dokumentacije i evidencije o usvojenoj djeci, kao i Program pripreme za usvojenje. 

 

- Cilj tog programa je pružanje stručne podrške budućim usvojiocima u razumijevanju specifičnosti roditeljstva ostvarenog putem usvojenja, kao i upoznavanje sa različitim aspektima brige o djetetu i njegovim potrebama, kako bi se budući usvojioci pripremili za obavljanje roditeljske uloge, a koji će sprovoditi organ starateljstva - naglasili su u ministarstvu. 

 

Zbog birokratije usvajanje djece u Srpskoj do sada je bio put od bezbroj koraka. Međutim, registri koji bi, prema očekivanjima predstavnika centara za socijalni rad, trebalo da budu stavljeni u upotrebu u martu, umnogome bi ubrzali ovaj plemeniti čin. 

 

Direktorica Centra za socijalni rad u Banjaluci Irena Joldžić istakla je za “Glas Srpske” da su bračni parovi koji su željeli da usvoje dijete morali da pojedinačno svakom centru pošalju zahtjev za usvojenje.

 

- Uspostavljanjem registra potencijalnih usvojitelja, nakon što bračni par podnese zahtjev, nadležni centar za socijalni rad izlaziće na teren i praviti kompletnu obradu porodice, od uslova u kojima živi do psihološke procjene - objasnila je Joldžićeva. 

 

Na osnovu mišljenja stručnih lica resorno ministarstvo će, dodala je Joldžićeva, taj par stavljati u bazu potencijalnih usvojitelja koja će biti dostupna svim lokalnim zajednicama u Srpskoj. 

 

- Ukoliko se u bilo kojoj lokalnoj zajednici pojavi dijete koje je pravno moguće usvojiti, službenici svih centra za socijalni rad pred sobom imaju bazu podataka potencijalnih usvojitelja, koje odmah mogu pozvati na razgovor bez dodatnog traženja mišljenja o njima - kazala je Joldžićeva.

 

 

Da u Srpskoj tek rijetkima polazi za rukom da usvoje dijete, saglasna je i Joldžićeva jer je, kaže, mali broj djece podobne za usvajanje.

 

- Razlog zbog čega ovaj proces dugo traje jeste što dijete ne može biti dato na usvajanje dok god saglasnost za to ne potpiše biološki roditelj. To je ono što sve nas koči, dok u domu za nezbrinutu djecu imamo mališane koji tu budu od treće godine do završetka školovanja, jer njihovi roditelji iz nekog razloga ne žele da daju saglasnost za usvojenje, a ono je nemoguće bez njihovog potpisa - objasnila je Joldžićeva dodajući da je bilo slučajeva da su preko suda pokušavali od bioloških roditelja da izuzmu dijete koje je zbog nebrige smješteno u dom. 

 

Od sudova, ističe ona, uglavnom dobiju odgovor da se roditelj jednom godišnje telefonski interesuje za svoje dijete, zbog čega ne mogu da mu oduzmu roditeljske kompetencije. 

 

- To je potrebno mijenjati jer roditelji nekad iz inata neće da potpišu saglasnost za usvajanje i kažu: “Baš me briga, neka bude u domu, ali ne dam da ga usvoje”, uz niz prava na koja se pozivaju. I takvu djecu, nažalost, “proguta sistem” - istakla je Joldžićeva. 

 

U Banjaluci je, kaže ona, prošle godine usvojeno samo dvoje djece. 

 

U posljednjih šest godina, tvrdi Joldžićeva, u najvećem gradu Srpske nijedan biološki roditelj, čije je dijete završilo u domu, nije htio dati saglasnost za njegovo usvajanje, dok se to ranije podrazumijevalo. 

 

Bratunčanin Miodrag Lončarević i njegova supruga, roditelji dviju kćerki, jedni su od rijetkih koji su uspjeli u svojoj plemenitoj misiji. On za “Glas” priča da je prva rođena 1988. godine, a druga, koju su sticajem okolnosti usvojili, rođena je 2001. godine.

 

- To je jedan od najtežih, ali i najljepših perioda u našim životima. Djevojčica koju smo usvojili je kćerka suprugine sestre, koja se oko 2009. godine teško razboljela - priča on. 

 

U to vrijeme je, kaže, radila kao medicinska sestra na VMA, a kako su muž i ona već bili rastavljeni, kćerka je živjela s njom.

 

- Kako je postajalo jasno da se bolest pogoršava, koliko god smo brinuli o supruginoj sestri, toliko smo brinuli o tome šta će se desiti sa djevojčicom koja je u to vrijeme pohađala osnovnu školu u Beogradu. U jednom trenutku smo svi zajedno odlučili da obje dođu kod nas u Bratunac - kazao je Lončarević i dodao da je njegova svastika 2010. godine preminula.

 

- Sjeli smo, moja prva kćerka je tada već bila punoljetna, i dogovorili se da sa ocem, koji je tada još bio živ, razgovaramo i da mu predložimo da mi usvojimo dijete. On je pristao, što nam je u značajnoj mjeri olakšalo i ubrzalo proces usvajanja - kazao je Lončarević i dodao da bi sve bilo mnogo teže bez pomoći tadašnjeg rukovodstva lokalnog centra za socijalni rad.

 

 

Miloš Bukejlović je rekao da se Prijedlogom zakona o izmjenama i dopunama Porodičnog zakona, između ostalog, mijenja odredba kojom se propisuje raspolaganje imovinom maloljetnog djeteta. 

 

Prema ovim izmjenama, nepokretnosti, prava veće vrijednosti i vrednije stvari iz imovine maloljetnika mogu se otuđiti ili opteretiti samo radi izdržavanja, liječenja, vaspitanja ili obrazovanja maloljetnog djeteta i to samo ako su iscrpljene sve mogućnosti lica koja su po zakonu dužna da izdržavaju dijete. Imovinom maloljetnog djeteta roditelji mogu raspolagati samo uz prethodnu saglasnost organa starateljstva.

 

- To je izazivalo pažnju tokom rasprave o zakonu, a u praksi su se pokazali nedostaci pa je ta stavka izmijenjena - rekao je Bukejlović.