Vlasti u Srpskoj pokušavaju napraviti paralelu između referenduma i ustupaka Britaniji, sa referendumom u RS. Zanimljivo objašnjenje da se time procjnjuje šta se dešava sa EU u koju želi da uđe BiH i hoće li ona biti drugačija zbog referenduma. Zanimljivo za zemlju koja nije sposobna da podnese kredibilnu aplikaciju za članstvo u EU.

Ne tako davno, posmatrani su slučajevi referenduma u Škotskoj, kao primjer izdvajanja kojim želi da krene i Srpska. Danas se ponovo priča o referendumu na britanskom ostvru, i to na skupu koji SNSD organizuje u Batkoviću.

Kakvi ste vi Englezi, takav sam i ja Kameron

Sličnosti sa referendumima na ostrvu su skoro nikakve. Izjašnjavanje u Škotskoj dozvoljeno je onda kada je procijenjeno da su šanse za odvajanje najmanje, ili da je bolje uraditi to prije, jer će secesionizam polako rasti.

I u tim okolnostima, Škoti su neočekivano pokazali dosta volje da raskinu savez sa Englezima. Od najavljenog referenduma u koji se neće miješati već izbor prepustiti građanima, sve se pretvorilo u stvaranje atmosfere straha ukoliko Škoti izglasaju „Aje“: Nećete moći u EU, funta vam neće biti valuta, neće biti penzija, pašće standard...

Obećani su i ustupci po kojima bi Škotska dobila „manje od nezavisnosti“ i postala neko ko bi u Ujedinjenom kraljevstvu mogao da ima najbolji položaj. U kombinaciji sa prijetnjama, dobijen je traženi rezultat.

Potom su uslijedili izbori u Velikoj Britaniji, na kojima je Kamronu jedino na ruku išlo to što je opozicija bila prilično malokrvna. Svi su očekivali da će se politička scena rasuti, da će mnoge stranke ući u parlament i da će čak tri stranke morati praviti koaliciju da bi došli do vlade. Britanski većinski sistem omogućava da u parlament ulaze samo najjači, i rijetkost je da jedna od dvije stranke nema nadpolovičnu većinu.

Kad je teško - referendum

U situaciji u kojoj bi mogao izgubiti vlast ili je dijeliti na parčiće, premijer je izvukao kec iz rukava. Referendum. Ukoliko pobijedi, Kameron će podanicima Britanske krune omogućiti da se izjasne: Da li su za ostanak, ili napuštanje Evropske unije. Desilo se to da su Englezi ogromnom većinom dali glasove Kameronovim konzervativcima.

Obećanje se moralo ispuniti, a većina Engleza je za izlazak iz EU. Škoti, Velšani i Sjeverni Irci su za ostanak. Osim što ruši temelje EU, britanski izlaza iz nje ponovo na scenu vraća škotski, ali i druge secesionizme. Kameron je jasno za opstanak, ako ni zbog čega drugog jer je to pitanje njegovog opstanka. I u njegovoj stranci mnogi žele izlazak iz EU, i ako ta opcija pobijedi, njegova politička uloga je završena.

No mnogi su prerano pomislili da se Kameron neće izvući iz zamke koju je sam napravio. Vjerovalo se da se ne može tako brzo doći do dogovora o izmjenama EU pravila i dobijanja specijalnog statusa za Veliku Britaniju. Posebno kada se referendum presatirao iz 2017. u jesen 2016. Britanski premijer traži od EU nekoliko stvari.

• Prvo je zaštita zemalja koje nisu dio evrozone, tačnije da zemlje članice koje koriste evro ne mogu donositi odluke na koje ove druge ne mogu da utiču.
  
• Drugo je pitanje konkurentnosti, pojednostavljivanje i jačanje postojećih mehanizama koji čine jedinstveno EU tržište konkurentnijim.
  
• Treće je veća uloga nacionalnih parlamenata u procesu odlučivanja EU, za šta su nominalno svi, ali je to teško usaglasiti u praksi, i šteti efikasnosti odlučivanja.
  
• Četvrto su migracije i smanjenj prava građana EU u Britaniji. U pitanju su osnovne slobode na kojima počiva EU, ali jednostavno, građani Velike Britanije ne žele da plaćaju socijalu doseljenicima iz Bugarske, Rumunije, Mađarske, Poljske... Ovo poslednje pitanje je ključno za birače, koji su zbog toga anti EU nastrojeni.
  

Dogovor koji je uslijedio je bio poprilično ekspresan. Kao posledica se javlja i novo ubrzavanje sa referendumom, valjda da se što prije kapitalizuje postignuti dogovor. Nema sumnje da će svi mediji biti na liniji odbrane EU. Već samo drmanje berzi i pad funte i evra, najavljuje da će biračima biti utjerivan strah u kosti na samu pomisao da napuste veliki evropski savez. Ideju tako megalomansku, da se ne smije dozvoliti da padne na jednoj tako banalnoj stavki kao što je – izjašnjavanje građana.

A gdje smo to mi, i da li se o tome govorilo u Batkoviću kraj Bijeljine, na skupu SNSD? Da li je izvučena osnovna pouka koju šalje gospodin kameron: Moraš imati izlazno rješenje... 

Marko Šikuljak