Reprezentativac BiH u fudbalu Ognjen Vranješ izložen je linču sarajevskih medija i medija u Hrvatskoj zbog tetovaže na kojoj je predstavljen četnički vojvoda Momčilo Đujić, a isto se desilo prije par godina kada je nosio tetovažu Republike Srpske. 

Vranješ je nekoliko godina standardni reprezentativac BiH, a navijači i novinari u bošnjačkim dijelu Federacije BiH vole da ističu kako je to multietnička ekipa u kojoj nema diskriminacije. 

Međutim, sportski i drugi forumi bili su puni prijetećih poruka fudbaleru zato što se svojevremeno usudio da istetovira granice Republike Srpske, inače konstitutivnog dijela BiH i kao takvog sasvim zakonitog. 

Poručivano je tadašnjem selektoru Mehmedu Baždareviću da mora da izbaci Vranješa iz tima ukoliko ne ukloni tetovažu i javno se ne izvini bošnjačkoj sportskoj komponenti, koja, kao i politička, voli da se predstavlja kao "cijela BiH". 

Tetoviranje Đujića sada je ponovo uzbunilo sarajevsku javnost, ali i hrvatsku. 

Vranješ nije stigao sa "Anderlehtom" na meč u Zagrebu protiv "Dinama", pa su čak i liberalni portali sasuli niz uvreda na račun fudbalera, uz napomenu da je svojevremeno istetovirao "genocidnu tvorevinu" Republiku Srpsku. 

Zanimljivo je da sarajevska sportska i politička čaršija zakonite i legalne pojmove /a granice Srpske, kao i četnički funkcioneri sasvim su legalni u zakonima Srpske/ koji se odnose na Srbe i Srpsku smatraju "šovinizmom" i "koljaštvom". 

Istovremeno, i u Sarajevu i Zagrebu ulice i institucije nazivaju po mnogim ličnostima koje su za Srbe apsolutno kontroverzne, ali se to smatra - nevažnim. 

Otuda u Zagrebu i Sarajevu vjeruju da je sasvim normalno da Srbi šetaju ulicom ustaškog ministra Mile Budaka ili da prolaze ispod slogana "Za dom spremni!", ili da srpski fudbaleri igraju za navijače BiH koji na tribinama nose ratne ljiljane. 

Ali, ako neko od njih učini bilo kakvu aluziju na svoje etničko porijeklo ili posegne za nekim simbolom ili likom kontroverznim za druge, odmah postaje persona non grata. 

Ta "filozofija" sasvim mirno može da se izjednači sa uvriježenim stavom većine u bošnjačkom i hrvatskom društvu prema kojem su Bošnjaci i Hrvati protjerani sa većinski srpskih područja, dok su stotine hiljada Srba otišle iz Sarajeva ili Hrvatske - dobrovoljno. 

Takav stav, koji nije samo uvreda za zdrav razum, već i ono što na Zapadu zovu ksenofobija i šovinizam, i dan-danas čini područje bivše Jugoslavije nesigurnim i politički besperspektivnim. 

Ipak, za razliku od medija u Hrvatskoj, zemlji u kojoj su Srbi pretvoreni u nacionalnu manjinu, sarajevski su u političkoj zajednici sa tim istim Srbima, ustavno konstitutivnim, ali ih to ne sprečava da daju "sertifikate" o tome - "ko je dobar, a ko nije dobar za BiH". 

Stvar je, međutim, mnogo jednostavnija - sve što je prihvatljivo za entitete i tri nacionalne zajednice, a to znači i za Srbe - prihvatljivo je i za BiH. I to potvrđuju ustav i zakoni. 

Tamo gdje to nije prihvatljivo, bilo da je riječ o Republici Srpskoj ili nekoj 
/ne/kontroverznoj istorijskoj ličnosti - tamo nema BiH, već samo njene imitacije. 

Možda je to i razlog što sve seniorske reprezentacije BiH u iole važnijem sportu nikada ne igraju van bošnjačkih teritorija u Federaciji BiH od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. 

Naime, ako pred utakmice pjevate lažne tekstove lažnih himni i nosite lažne /ratne/ zastave, onda je prirodno i da cijela reprezentacija van te teritorije bude shvaćena kao - lažna.