BiH
24.06.2024.
12:00
Raseljeni i izbjegli ne zaboravljaju zavičaj: Selo Potpeć oživljava za pravoslavne praznike
Izvor: infobijeljina.com
0
Podijeli
FOTO: infobijeljina.com
"Kako radili, tako nam Bog pomogao", životni je moto Vinka Majinovića, koji u Njemačkoj živi i radi od 1990. godine. Odrastao je u selu Smoluća, ali majka Danica je rodom iz Potpeći, pa ga za ovo selo vežu lijepe uspomene iz djetinjstva.
- Kao mali sam provodio raspuste u ovom selu. Mnogo mi je žao kada vidim oronule kuće, zarasle u korov oranice. Ma gdje god bili, mi moramo da njegujemo svoju vjeru, tradiciju, običaje, jezik i pismo. To je mnogo teže u dijaspori i rasejanju, ali ne smijemo dozvoliti da izgubimo identitet. Djeca i buduća pokoljenja moraju znati ko su i odakle potiču. Bez prošlosti, nema ni budućnosti – kaže Vinko za portal InfoBijeljina.
Nastaviće da pomaže svom narodu kroz brojne humanitarne akcije jer rodni kraj i zavičaj su za njega neprocjenjivo blago.
- Radujem se svakom okupljanju mojih Smolućana, Tinjana, Potpećana. Uprkos svim opstrukcijama u procesu povratka Srba na vijekovna ognjišta, rodnu grudu ne smijemo prepusti nikome. Moramo čuvati svoje crkve i manastire, groblja – poručuje Majinović, koji će ovog ljeta biti kum slave ove bogomolje.
Sveštenik SPC Radovan Nenić, koji službuje u parohiji špioničko-jaseničko-potpećkoj, podsjeća da je gradnja crkve "Svete Trojice" u selu Potpeć, počela 1987. godine, a završena i osveštana 2002. godine.
- Nekada je na području ovih sela živjelo više hiljada Srba, danas imamo tridesetak parohijana. Uglavnom su to stari jer su se mlađi ljudi raselili širom Evrope i svijeta, najprije bježeći od ratnih dejstava, a onda u potrazi za boljim životom – priča mladi sveštenik.
Dodaje da je naš narod kroz vijekove očuvala Srpska pravoslavna crkva, a kako kaže, svako sabranje je dokaz da Srbi poštuju svoje porijeklo, pretke i svetinje.
Svoje rodno selo ne zaboravlja ni Milenko Blagić iz Donjeg Potpeća. Izbjegao je iz zavičaja tokom minulog otadžbinskog rata, a porodično gnijezdo svio je sa suprugom Slađanom i kćerkom Majom u Semberiji.
- Imovina nam je vraćena, ali od federalnih vlasti nismo dobili nikakve donacije za obnovu. Popravljamo, krčimo, održavamo koliko možemo o svom trošku, a u zavičaj redovno dolazimo, a obavezno za slavu i molitvu naše crkve. Mnogo nam znače ova okupljanja. Vidimo se, družimo, prisjetimo starih vremena, a hvala Bogu, svake godine nas je sve više – kaže domaćin za InfoBijeljinu.
I ovog ljeta, prve nedjelje po Petrovdanu, 14. jula, biće obilježena slava crkve "Svete Trojice" u Potpeći. Okupiće se oko ove svetinje brojni vjernici iz ovog i susjednih sela Tinje i Smoluće.
Malobrojni mještani sela, koja sada pripadaju federalnim opštinama Lukavac i Srebrenik, ali i oni koji dolaze iz cijelog svijeta, nadaju da će u porti ovog hrama ponovo odjekivati razgovor, muzika i smijeh i da će biti još mnogo bogosluženja, vjenčanja i krštenja.
Pratite
InfoBijeljina.com
putem
Android i
IOS
aplikacije, te društvenih mreža Facebook, Twitter,
Instagram
i
VIBER
zajednice.
Komentari ( 0 )
Minuli otadžbinski rat raselio je Srbe iz BiH širom svijeta. Veliki broj njih skućio se u Semberiji, ali da zavičaj i otadžbinu nose uvijek u srcu, potvrđuje i ova priča. Mještani sela Smoluća, Potpeć i Tinja, svoju rodnu grudu ne zaboravljaju.
Za sve pravoslavne praznike i važne datume okupljaju se oko hrama u Potpeći koji su vjernici, uz pomoć Srpske pravoslavne crkve, izgradili i obnovili.
"Kako radili, tako nam Bog pomogao", životni je moto Vinka Majinovića, koji u Njemačkoj živi i radi od 1990. godine. Odrastao je u selu Smoluća, ali majka Danica je rodom iz Potpeći, pa ga za ovo selo vežu lijepe uspomene iz djetinjstva.
- Kao mali sam provodio raspuste u ovom selu. Mnogo mi je žao kada vidim oronule kuće, zarasle u korov oranice. Ma gdje god bili, mi moramo da njegujemo svoju vjeru, tradiciju, običaje, jezik i pismo. To je mnogo teže u dijaspori i rasejanju, ali ne smijemo dozvoliti da izgubimo identitet. Djeca i buduća pokoljenja moraju znati ko su i odakle potiču. Bez prošlosti, nema ni budućnosti – kaže Vinko za portal InfoBijeljina.
Nastaviće da pomaže svom narodu kroz brojne humanitarne akcije jer rodni kraj i zavičaj su za njega neprocjenjivo blago.
- Radujem se svakom okupljanju mojih Smolućana, Tinjana, Potpećana. Uprkos svim opstrukcijama u procesu povratka Srba na vijekovna ognjišta, rodnu grudu ne smijemo prepusti nikome. Moramo čuvati svoje crkve i manastire, groblja – poručuje Majinović, koji će ovog ljeta biti kum slave ove bogomolje.
Sveštenik SPC Radovan Nenić, koji službuje u parohiji špioničko-jaseničko-potpećkoj, podsjeća da je gradnja crkve "Svete Trojice" u selu Potpeć, počela 1987. godine, a završena i osveštana 2002. godine.
- Nekada je na području ovih sela živjelo više hiljada Srba, danas imamo tridesetak parohijana. Uglavnom su to stari jer su se mlađi ljudi raselili širom Evrope i svijeta, najprije bježeći od ratnih dejstava, a onda u potrazi za boljim životom – priča mladi sveštenik.
Dodaje da je naš narod kroz vijekove očuvala Srpska pravoslavna crkva, a kako kaže, svako sabranje je dokaz da Srbi poštuju svoje porijeklo, pretke i svetinje.
Svoje rodno selo ne zaboravlja ni Milenko Blagić iz Donjeg Potpeća. Izbjegao je iz zavičaja tokom minulog otadžbinskog rata, a porodično gnijezdo svio je sa suprugom Slađanom i kćerkom Majom u Semberiji.
- Imovina nam je vraćena, ali od federalnih vlasti nismo dobili nikakve donacije za obnovu. Popravljamo, krčimo, održavamo koliko možemo o svom trošku, a u zavičaj redovno dolazimo, a obavezno za slavu i molitvu naše crkve. Mnogo nam znače ova okupljanja. Vidimo se, družimo, prisjetimo starih vremena, a hvala Bogu, svake godine nas je sve više – kaže domaćin za InfoBijeljinu.
I ovog ljeta, prve nedjelje po Petrovdanu, 14. jula, biće obilježena slava crkve "Svete Trojice" u Potpeći. Okupiće se oko ove svetinje brojni vjernici iz ovog i susjednih sela Tinje i Smoluće.
Malobrojni mještani sela, koja sada pripadaju federalnim opštinama Lukavac i Srebrenik, ali i oni koji dolaze iz cijelog svijeta, nadaju da će u porti ovog hrama ponovo odjekivati razgovor, muzika i smijeh i da će biti još mnogo bogosluženja, vjenčanja i krštenja.