Prije stotinu i više godina gotovo svako domaćinstvo u tom kraju imalo je svoju mini ciglanu.

Takva stara proizvodnja do danas je sačuvana na ciglani 83-ogodišnjeg djeda Јove, kako ga svi zovu u tom podmajevičkom kraju. 

Djed Јova, ili Јovan Đorđević, starac s juga Srbije, čitav život proveo je u ciglanama. Kaže da je produžio godine baveći se ovim poslom. Kaže da radi od svoje 16. godine, i to u Srbiji, Makedoniji, Bosni...

Јedan od majstora brine o temperaturi na kojoj se peče cigla, ubacujući sitni ugalj kroz minijaturne otvore na pećima. Nekoliko sati previsoke ili preniske temperature može da upropasti nekoliko hiljada cigli.

Nedeljko Perić priča da vatra mora istovremeno da ide i gore i dolje, da bude jednaka, u suprotnom cigla će biti nepečena.

- Peći koje mi koristimo su Kohmanove peći, to je bio Nijemac koji je izmislio tu peć, pojašnjava djed Јova.

Na ciglani desetak radnika u proljeće i ljeto vadi glinu sa obližnje parcele, oblikuje u kalupima, a onda kolicima prevoze u peći. Za 24 časa ispeku od 8.000 do 15.000 komada.

- To izgleda prost i glup posao, kad dođe neko sa strane kaže ovo nije ništa, ovo je igračka za djecu. A neka dođe fakultetski obrazovan - on bi ovdje propao za mjesec dana, kaže iskusni ciglar Јova.

Djedovi i očevi ovdašnjih mještana gradili su kuće od ove cigle. Danas se uglavnom koristi za gradnju pečenjara, odžaka i drugih manjih objekata. Od većih objekata, kažu, od ove cigle grade se uglavnom crkve i džamije.

- Ovdje je nekad svaki drugi čovjek pravio i pekao ciglu, istina na primitivan način, dodaje Čedo Rikanović iz sela Koretaši.

Crvena boja cigle dobija se od željeza koje se nalazi gotovo u svakoj vrsti gline. Dodavanjem drugih materijala mogu se dobiti i druge boje.

Priča o cigli stara je gotovo koliko i istorija civilizacije. Prve cigle izrađivale su se u Mesopotamiji najmanje tri hiljade godina prije naše ere.

Ciglana u Pukišu podsjeća na ta davna vremena.