To jaje nije samo simbol, ono je čuvar doma, tiha molitva u ljusci, vjerovanje koje se ne zaboravlja. Ostaje u kući čitave godine i dobija ime koje samo u srpskom jeziku zvuči tako zaštitnički: čuvarkuća.

Ali kako je nastao taj običaj? Zašto baš crvena boja? I šta se dešava sa tim prvim jajetom kada dođe sledeći Vaskrs?

Odgovore na ta pitanja, kao i istorijske i duhovne niti koje povezuju tradiciju sa vjerovanjem, za portal Telegraf dala je svojevremeno etnolog Vesna Marjanović.

Zašto baš crveno?

– Vjeruje se da, kada je Isus Hristos vaskrsao, jaja su pocrvenila i od tada se prvo jaje farba u crvenu boju. Prirodne boje su se koristile u prošlosti, crvena boja se dobijala iz korena biljke broć, dok su koristili i spanać i lukovinu za ostale boje, pa su se kasnije pojavile one ‘pravilne’ farbe”, objasnila je Vesna.

Crvena boja u pravoslavlju ima višestruko značenje – ona je simbol vaskrsenja, ali i krvave žrtve Hristove. Zato se vjeruje da prva jaja, koja su se prema predanju sama obojila u crveno, postaju i prvi simboli vaskrsenja.

Vosak, vjera i umjetnost

Običaj farbanja jaja nije samo narodni, on je vijekovima bio prisutan i u manastirima. Jedna od najstarijih metoda ukrašavanja jaja pojavljuje se još u 16. vijeku.

– Ukrašavanje jaja voskom je takođe starija metoda. Kako etnolog objašnjava, ovu metodu koristili su i naši monasi. Naši su manastiri i zbog sveća imali pčelinjake, odakle su uzimali vosak i ukrašavali jaja -dodaje Vesna.

Ova tehnika – gdje se crteži ili simboli nanose voskom prije bojenja, ostajući kao svetle šare na tamnijoj podlozi – pokazuje koliko su duh i estetika išli zajedno kroz istoriju narodne vjere.

Gdje se drži čuvarkuća i zašto traje godinu dana?“Prvo farbanje jaje se ostavljalo kod kućne ikone, što je najčešći običaj u Vojvodini, ili na nekom značajnom mjestu u kući i ono se čuvalo godinu dana. Kada dođe novo, ovo staro jaje se drobilo i stavljalo u prvu brazdu, zbog berićetnosti – navodi sagovornica.

Dakle, čuvarkuća nije samo dekoracija – ona ima jasno i duhovno i praktično značenje. U zemlji koja rađa, u brazdi koja daje hleb, polaže se ono što je čuvalo dom, kao molitva za plodnu i dobru godinu.

Voda u kojoj se farbaju jaja

– Vjeruje se, kod pravoslavaca, da voda u kojoj su je jaja farbala ne treba da se prosipa tamo gdje ljudi prolaze, već se treba prosuti na manje prohodnom mjestu – ističe Vesna.

Ova praksa govori o poštovanju svega što je deo prazničnog rituala. Voda, koja je obojila vaskršnje jaje, zadržava simboliku i vrijednost i nakon što je ispunila svoju funkciju.

Muzeji kao čuvari običaja i vaskršnje baštine

– Naši muzeji su zaista bogati pričama o običajima i našoj tradiciji, pogotovo o Vaskrsu i drugim praznicima – poručuje Vesna Marjanović.

U vremenu kada se tradicije gube pod naletima brzine i modernosti, muzeji i znanje etnologa služe kao podsjetnik ko smo, šta nas vezuje i koje boje čuvaju sjećanje na dublji smisao praznika, piše Ona.rs.