Riječ je, kako je rekao diplomirani teolog Predrag Vujević, programski direktor CK „Filip Višnjić“, pored ostalog,“ o 150 godina bogomolje, u Lipnici, kod Loznice, posvećene Preobraženju Gospodnjem, koju ju je podigao prota runjanski Vladimir Popović, čija je loza dala 12 sveštenika“.
 

-Na osvećenju ove crkve, kako otkriva autor knjige uz druge zanimljive i dosad malo znane detalje, bio kralj Milan Obrenović, čija je prabaka Anđelija, supruga lozničkog vojvode Ante Bogićevića iz sela Runjana, najvećeg koje je parohija -kaže Vujević. -A, kako Mitrić piše, Vladimir Popović nije bio samo sveštenik, već veliki humanista, rodoljub, pravdoljub i poslanik u Parlamentu države Srbije u vrijeme kralja Milana Obrenovića-dodao je Vujević.

Hram je, po riječima Vujevića, „pokrivao“, pored Lipnice, sela Runjane, Grnčaru, Kozjak i Lipnički Šor, dok ova dva nisu izgradila hram.

Autor Mitrić navodi junaštvo ovdašnjih ljudi, njihova postradanja, „za krst časni, slobodu zlatnu, za zavičaj i otadžbinu“, koji su se, kako ističe, odazivali baš po pjesmi koju je komponovao, takođe Runjanac, porijeklom Josif Runjanin, koja nosi ime „Rado Srbin ide u vojnike“ vladika Dimitrije Pavlović, Simeon Stanković, Jovan Velimirović,Lavrentije Trifunović, uz čuvene arhimandrite od Georgija Bojića i Antonija Đurđevića iz Tronoše do Lazara Kršića iz Manastira Tavna.

-Mitrić ispoljava veliku ljubav prema crkvi koju naziva „naša Crkva“, ističući da ga je u vjeru, prvo, uputila nedavno preminula majka Marica, a da ga je bogomolja povezala sa svetinjama kakve su Tronoša i Tavna, kod Bijeljine, a one sa svim takvim i sličnim biserima pravoslavlja i hrišćanstva širom zemlje, Evrope i sveta -kaže akademik SKANU Dragoljub Drago Mirković, likovni umjetnik i veliki narodni i crkveni dobrotvor.

-Divno je kako se sjetio riječi svetog vladike Nikolaja ohridskog, žićkog i lelićkog da je „majka biće najsličnije Bogu“.Kao istinski vjernik, ali i poznalac Crkve, predstavio je divnu simfoniju između porodice i svetinje i onih koji su nam najbliži i najdraži-rekao je Mirković.

Mirković ističe da je autor, „na pitak, zanimljiv i prijemčiv način predstavio i crkvu i vremena sa kojima se suočavao naš narod sa njom kao crkvom Boga živoga u kojoj je kršten Mitrić kao i mnogi njegovi u minulih 150 godina“. Ukazao je na njen značaj u njegovom životu, ali i u životima divnih ljudi ovih sela Vukovog zavičaja, između Drine i Jadra, okruženih Gučevom, Cerom, Iverkom i preko „plahovite rijeke“ Majevicom u Republiku Srpsku, BiH.

-Zanimiljvo je da se pročita kako je autor, pored ostalog, svim srcem, pisao zalažući se da ne bude smijenjen za života patrijarh Pavle, davno nazvan „svecem koji hoda“ i kakve je razgovore, s tim u vezi, u crkvi u Lipnici, vodio sa vladikom Lavrentijem, koji je, još kao dječak, dolazio često u ovaj hram, dok je stanovao u blizini, u vrijeme školovanja u lozničkoj Gimnaziji –dodao je Mirković. 

Direktor Centra za kulturu “Filip Višnjić” Davor Marković istakao je da je ova knjiga slika i prilika vremena prošlih i današnjih, u kojoj se vidi kako se razvijao odnos vlasti prema Crkvi, njenim velikodostojnicima, sveštenstvu monaštvu i vjernicima.