Bijeljina je tada imala pet do šest hiljada stanovnika i vidno je zaostajala i u prosvjetnom i u kulturnom životu.

Predstava je odigrana u prostorijama jednog hana, u centru grada, oko jeseni, za vrijeme miholjskog ljeta. Publika je bila iz grada, uglavnom srpske nacionalnosti jer sadržaj predstave, koji je bio posvećen Milošu Obiliću i bitki na Kosovu, nije interesovao nesrpsko stanovništvo.

Dolazak predstave reklamirali su telali po raskrsnicama i merajama, pa je mnogo žena i djece došlo da vide „čudo neviđeno". Sve je imalo zabavni karakter i ličilo je na vašarsku atrakciju. Neki hroničari Bijeljine smatraju da je ova predstava probudila interesovanje Bijeljinaca za pozorišnu umjetnost i uticala da je ovaj kraj dugo imao razvijen dramski amaterizam.

Amaterske dramske sekcije postojale su pri školama i mjesnim zajednicama i postavljana su djela domaćih dramskih klasika kao što su "Jazavac pred sudom", "Pokondirena tikva", "Tvrdica" i druge.

Na fotografiji je zgrada pozorišta iz 1965. godine, inače prostor na kome se nekada nalazila je danas centralni gradski trg.