- Da Hristos nije vaskrsao, kao što kaže apostol Pavle, uzalud bi bila vjera naša. Vaskrs je temeljni praznik čiji se kult u okviru hrišćanstva razvijao kroz vijekove. Ako vjerujemo da je Hristos vaskrsao, onda vjerujemo i u svoje vaskrsenje - kaže Čečar.

 

Prema njegovim riječima, Isus Hristos je proživio 33 godine ovozemaljskog života, kada mu je suđeno i kada je razapet na krstu. Treći dan je vaskrsnuo iz groba, od kada počinje da se razvija cijela jevanđeoska i hrišćanska priča.

 

- Hristovi učenici, koji su bili svjedoci vaskrsenja, počeli su zatim da pronose glas o ovom događaju po cijelom svijetu. Osim toga, apostoli su krštavali narode u ime Oca, Sina i Svetog duha, učeći ih glavnoj hrišćanskoj istini - da je jedan čovjek uspio da pobijedi smrt - ističe protođakon Čečar.

 

U prvih 300 godina, kaže Bojan Čečar, svi praznici koje je Crkva obilježavala praznovani su na jednak način. Postovi nisu izgledali kao danas, već su vjernici postili samo jedan dan tokom kojeg nisu ništa jeli i pili. Pjevali su himne i psalme, služena je liturgija, nakon koje su se pričešćivali.

 

- To je bilo vrijeme progona i veoma mali broj ljudi je bio pri Crkvi. Kasnije, nakon Milanskog edikta, kada je hrišćanstvo poprimilo zvanične dimenzije državne religije, odnosno vjere, grade se hramovi, razvija se bogosluženje, kao i godišnji ciklus crkvenih praznika. Tada je određen i jedan dan u toku godine kojim se na poseban način obilježava vaskrsenje Hristovo. Oni koji su htjeli da postanu hrišćani, morali su da prođu svojevrsnu školu koja je trajala dvije godine i onda bi se krštavali na Veliku subotu, a pričestili bi se na Vaskrs. Zato na Vaskrs i pjevamo ujutro „Vi koji ste se u Hrista krstili, u Hrista ste se i obukli“ - pojašnjava Čečar.

 

On naglašava da je poenta svih praznika, pa i Vaskrsa, učestvovanje u svetoj tajni pričešća.

 

- I u 21. vijeku pričešće je glavni temelj i glavni cilj svih naših nastojanja životnih. Hristos je rekao: Pijte krv moju i jedite tijelo moje. Mi smatramo da se upravo moć božanska koja je vaskrsla Hristovo tijelo iz groba, nama hrišćanima daruje u svetoj tajni pričešća. Uzimajući krv i tijelo Hristovo, mi postajemo pričesnici, učesnici, odnosno čestica tijela Njegovog. Na taj način vjerujemo u naše vaskrsenje iz mrtvih. Naravno, tu je i post koji služi kao jedna vrsta pripreme da se na što čistiji, što dostojniji način, približimo svetoj tajni - kaže protođakon Petropavlovskog hrama.

 

Komentarišući trenutnu situaciju u svijetu u vezi sa virusom korona, Čečar navodi da je prethodna godina bila puna iskušenja i turbulentna za sve ljude. Zbog toga, kaže, uvijek treba da imamo svjetlost Hristovog vaskrsenja ispred sebe koja će nam dati snagu.

 

- Nikada ne znamo koliko ćemo biti na ovom svijetu, to samo Bog zna. Zato naša jedina briga koju treba da imamo je briga kako ćemo da proživimo život ovdje. Što bi rekao naš blaženopočivši patrijarh Pavle, mi ne možemo birati ni vrijeme, ni mjesto gdje ćemo se roditi, niti od kakvih roditelja, ni u kakvom ekonomskom statusu. Jedino što bi trebalo da se pitamo jeste da li ćemo biti ljudi ili neljudi. Veliki petak nas podsjeća da ne možemo proživjeti ovozemaljski život bez određenih stradanja, bolova i patnji, ali da na kraju ipak dolazi vaskrsenje Hristovo - poručuje Čečar.

 

Mnogi primjeri svetih otaca kroz istoriju pokazuju da su u momentima mučenja i stradanja svi pred očima vidjeli Hrista raspetog na krstu.

 

- Oni su se u takvim situacijama tješili svjetlošću Hristovog vaskrsenja. To neka bude i moja poruka, da svoje biće pokušamo što više utemeljiti u liturgijskom načinu života crkve, da redovno dolazimo u hram, da se pričešćujemo vaskrslim tijelom, krvlju Gospoda našeg, i da živimo Hristovo vaskrsenje ne samo taj jedan dan u godini, nego da ga svaki dan proživljavamo - istakao je Čečar za naš portal.