Metalni sektor u Bosni i Hercegovini uz baznu proizvodnju metala, tradicionalno je najjači i najuspješniji industrijski i izvozni sektor koji u prosjeku čini nešto više od 40 posto od ukupnog izvoza zemlje, što mu daje veliku prednost nad drugim kategorijama.

 

Prema podacima Vanjskotrgovinske komore BiH u prošloj godini iz naše zemlje najviše je izvezeno električne energije, aluminijuma u sirovim oblicima te željezne i čelične konstrukcije. S druge strane, najviše smo uvozili aluminijuma u sirovim oblicima, naftna i ulja dobijena od bitumenskih minerala te kameni ugalj i brikete.

 

 

Informacije navedene agencije pokazuju da je izvoz iz metalskog i elektro sektora u 2022. godini iznosio rekordnih skoro sedam i po milijardi KM i u zadnje dvije godine to je 100-postotni rast. U ovom sektoru aluminijum je najdominantniji i on zauzima najznačanije mjesto, sa ostvarenim rastom od okvirno 630 miliona KM na godišnjem nivou.

 

Iako privrednici vide veliki potencijal u metalnom sektoru, veliki problem predstavlja nedostatak radne snage. Problem je već prerastao u hronični oblik, a nadležni mnogo ne čine kako bi ga riješili. Na ovo upozoravaju i iz Sindikata metalaca Tuzlanskog kantona, odnosno regije naše zemlje koja je posebno naslonjena na ovu granu privrede.

 

"Na samom početku ove godine mi nismo imali problem s otpuštanjem radnika, nasuprot tome dešava nam se manjak radne snage svih profila. Nama su u ovom trenutku deficitarni bravari, zavarivači, tokari, tesari, metalostrugari, ali i inžinjeri. To su kadrovi koji su nam prijeko potrebni. Sada smo u situaciji da naše kompanije imaju viška posla koji ne mogu obaviti", kaže za Klix.ba predsjednik Sindikata metalaca TK Mešan Vildić.

 

Kada je riječ o cijenama rada, naš sagovornik navodi da su one dobre u odnosu na ostale privredne oblasti u Bosni i Hercegovini.

 

"Danas su satnice i plate zaposlenih znatno veće nego što je to bilo ranije, ali i nego što je to predviđeno kolektivnim ugovorom. Njim je satnica predviđena od 4,45 KM, ali naše firme idu daleko iznad toga. Prosječna plata u metalskom sektoru iznosi 1.200 maraka te one i kao takve izlaze iz klasičnog privrednog okvira u našoj zemlji", navodi Vildić.

 

 

Osim u našoj zemlji, stručnjaci u ovoj oblasti deficitarni su i u zemljama Evropske unije, zbog čega se bh. radnici uglavnom odlučuju za odlazak u Njemačku, Sloveniju, Austriju i slične razvijenije zemlje, koje im nude bolje uslove za egzistenciju, ali i kvalitetnije društvene prilike.

 

Za razliku od svih ostalih industrija, negativne resperkusije globalne ekonomske krize metaloprerađivači nisu osjetili. Nasuprot tome promet njihovih proizvoda, posebno izvoz je povećan u prošloj godini.

 

"Naših više od 80 posto firmi je u potpunosti izvozno orijentisano. Na domaćem tržištu imamo samo dio angažmana i oni se odnose na servisiranje velikih sistema. Kada govorimo dalje o izvozu, naši proizvodi uglavnom su zastupljeni na tržišu Evropske unije, odnosno u Njemačkoj, Austriji, Švedskoj te dijelom u Hrvatskoj", ističe Vildić.

 

Inostrane upite za izradu kompletne čelične konstrukcije ili dijelove mašinske obrade bh. metaloprerađivači dobijaju svakodnevno, a u ovom trenutku u Italiji je stalno angažovano naših 50 radnika koji obavljaju poslove u tamošnjem brodogradilištu.

 

Prema najavama, ovaj sektor u 2023. godini bi trebao ostvariti znatno bolje rezultate nego lani, međutim, iz sindikata poručuju vlastima da pod hitno moraju pomoći u rješavanju problema nedostataka radne snage, uz zaustavljanje odlaska onih koji su i dalje prisutnu u BiH.