"Mučki, kukavički i bedno, iz zasede su likvidirane dve čete mladosti, bez otpora, jer su tadašnja opštinska vlast, policija i teritorijalna odbrana garantovale da će se kolona u miru povući iz Tuzle", rekao je Kecojević. 

Autor je vojno lice u penziji i stručnjak za naoružanje koji je kao pirotehničar obavio forenzičko ispitivanje terena nakon zločina u Tuzli, iz kojeg je izašao u razmjeni maja 1993. godine. 

Kecojević je prije knjige "I krv je gorela", koja potresno svjedoči o masakru nevinih, objavio dvije knjige poezije, a neke od pjesama nalaze se i u ovoj knjizi. 

Na promociji koja je održana u bijeljinskom Centru za kulturu, doktor istorijskih nauka i direktor Istorijskog muzeja Srbije Dušica Bojić rekla je novinarima da je "u Tuzli poginulo više od 224 vojnika, uglavnom Srba". 

Bojićeva je devedesetih godina bila rukovodilac Dokumentacionog centra za genocid na prostoru prethodne Jugoslavije pri Komesarijatu za izbjeglice i kaže da je zabilježila više od 10.000 ličnih svjedočenja o stradanju, najviše Srba, tokom sukoba u državama nekadašnje Jugoslavije. 

Prema njenoj ocjeni, identične tragedije u Sarajevu i Tuzli 1992. godine dogodile su se zbog nepažnje onih koji su iseljavali kasarne prema postignutom dogovoru. 

"Kecojević nam ne dozvoljava da to zaboravimo. On nam je omogućio da se sećamo, da pamtimo i da pokolenjima predamo zavet da pamte sva stradanja Srba u Tuzli od 1992. do 1995. godine", zaključila je Bojićeva. 

Preživjeli učesnik masakra nad "Tuzlanskom kolonom" Slavko Novaković rekao je da je veliki zločin u Tuzli bio uvod u rat u BiH i u etničko čišćenje Srba sa vjekovnih ognjišta. 

Novaković je rekao da su "u ovom zločinu ubijene stotine mladića", te da i 23 godine nakon zločina vjeruje da će se istina saznati i da će kazna stići zločince.