Tako u nedjeljnom listu za društveni život „Riječ Semberije“, od 17. decembra 1937. godine, jedan Bijeljinac je oglasio: Prodaje se bicikl u ispravnom stanju radi odlaska iz Bijeljine – vrlo jeftino. Upitati i može se viditi u Bijeljini / Preljubovića ulica broj 13.

 

A odmah iznad – TRAŽI SE naučnik za štampariju. U obzir dolaze samo oni, koji su svršili najmanje dva razreda srednjih škola.

 

Godinu ranije, u „Glasu Semberije“ koji je izlazio „svakog utornika“ seljak Gligor piše uredništvu lista: „Neučen sam, pa i ako znam pisati, pero mi nekako ne ide u moju žuljevitu ruku, koja drži motiku s dana u dan i od sunca do sunca a sve za pet dinara nadnice. Napisaću ti nešto o svojoj muci i priviđanju, pa makar to ispalo i prosto i neuko. – K'o mislim, kad može moj komšija Mihailo iz Međaša, zašto nebi i ja. (...) Teško je sa 12 dunuma zemlje izraniti ženu i petero nejake dječice. Pored kopanja ponestade i posljednji zalogaj, a nigdje zaraditi ni šaku žita. Odoh do komšije – ne pitaj koga, i ne do Bog da čuje – velim: ima u košu još bar dva vagona kukuruza, pa će mi dati na odradu 50 kila kukuruza da izranim djecu dok prva nadnica ne ispane. Ali moj komšija ne zna za vjeru i sirotinjsku mjenicu. Neda ni opepeliti... „

 

Slijedi odgovor uredništva, u kojem poručuju Gligoru da nije lako, ali da „u muškoj nevolji treba muški zboriti: ne puštajte zemlju iz šaka, prosvjećujte se, udružujte se. Često za nevolju, a ponekad i bez nužde prodavali ste svoju rođenu zemlju, pa zato možda na toj istoj zemlji danas robujete za nadnicu od 4-5 dinara. Zemlja se ne pušta iz šaka bez golema jada.“ 

 

U ovom listu može se pronaći i feljton, rubrike Politički pregled, Narodno zdravlje, Vesti, među kojima i ona da su se g-đica Desanka Urošević, profesor i g. Franjo Ludvik profesor bijeljinske gimnazije, vjenčali u nedelju 31. maja 1936. godine.

 

„Narodno zdravlje“ upozorava da „u mnogim lokalima i kavanama za vreme vlažnih, maglovitih i hladnih dana vlada strašno smrdljiva atmosfera“, a da u vlažno jesenje vrijeme treba veliku pažnju posvetiti obući.

U Muzeju Semberije, kada govorimo o štampi između dva svjetska rata, najviše je sačuvano primjeraka lista „Semberija“, organa Radikalne stranke, u vlasništvu Jove Petrovića. U ovim novinama, odnosno dvolistu velikog formata, dominiraju teme o politici i ekonomiji, ali se često može naići i na različite rasprave, odgovore, demante...

 

Tajnik za Nogometni klub „Podrinje“ Dragan Hudovsky odgovara u jednom broju Efendiji učitelju Buliću da „Klub Zora ne može Klubu Podrinju niti žnirce na kopačkama svezati a kamo li prigovarati njenoj igri...“

 

Zanimljivo je pismo jednog čitaoca iz Janje koji se žali da uprkos tome što čitajući svaki novi broj „izvali oči ko kolače“, iz njegovog mjesta nijedne vijesti! Na posljednjoj stranici novina mogu se pronaći oglasi sajdžije Morica Hajona koji uz „umjerene cijene“ ima i „uvijek svježe“ baterije za džepne i druge lampe.

 

Trgovac Angelo Berdica traži šegrta koji je star između 14 i 16 godina, a kod njega će imati besplatan stan, hranu i odijelo, i nakon tri godine „biće oslobogjen“. Uredništvo se žali na poštu iz Hrvatske koja je putovala do Bijeljine gotovo godinu dana, trgovac Đoko Krbanjević prodaje rastove kace u dobrom stanju, Srpska štedionica traži „jedno sposobno lice za vogjenje robnog odelenja, koje je potpuno verzirano u svim trgovačkim poslovima...“

 

Dokumentirasta i muzejski savjetnik u Muzeju Semberije Tanja Lazić kaže za „Info Bijeljinu“ da nisu poznati darodavci ovih novina, ali da pretpostavlja da su ih donijeli građani Bijeljine u vrijeme kada je osnivana prva muzejska zbirka.

 

- Kada čitate ove novine, stiče se utisak da se mnogo toga nije promijenilo. Savremeno doba je donijelo neke nove teme, ali linija događaja i odnosa u lokalnoj zajednici (političkih odnosa, međuljudskih odnosa, pa čak i na globalnom nivou) prilično je slična – ističe Lazićeva.

 

Ona je dodala da bi za što duže očuvanje ovih primjeraka štampe bilo dobro da je Muzej u mogućnosti da ih digitalizuje.

 

- Novine bi tako bile sačuvane i lakše dostupne korisnicima, ali bi trebalo uraditi i konzervatorsko-restauratorske zahvate, za šta ustanova trenutno nema finansijske mogućnosti – zaključila je Lazićeva.